Takođe, koštaće ih i ako se žale na neku uslugu, a ne budu u pravu. Mogu li banke da naplaćuju nečije pravo da se žali?
O tome je TV Prva razgovarala sa Vladimirom Vasićem iz Udruženja banaka i Dejanom Gavrilovićem iz Efektive.
"To je poslovna
Navodi da danas postoji mnogo načina da se uplate vrše bez prekucavanja brojeva, poput plaćanja preko QR kodova.
"Tih 1.000 dinara je verovatno demotivacija klijenata da sami, ručno nešto kucaju, odnosno da se preusmere na korišćenje ovakvih načina plaćanja", dodaje Vasić i napominje da postoji i mogućnost trajnog naloga i automatskog plaćanja računa gde ne postoji mogućnost greške sa brojevima.
"Jeste da to možda deluje kao kazna, penal, ali suštinski je malo tih ljudi koji greše i malo je ljudi koji će platiti tih 1.000 dinara", ističe Vasić.
Kada je reč o kaznama za one koji se žale, a nisu u pravu, on smatra da je to u redu:
"I u tenisu imate pravo da tri, četiri puta zatražite od sudije čelindž, da ga pitate da li ste u pravu, ali sledeći put ne možete. Neka slična opcija se nalazi i ovde".
Dejan Gavrilović iz Efektrive smatra da to, ipak, nije u redu.
"I Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o platnim uslugama kažu da naplaćivanje neke usluge mora da bude odraz stvarnih troškova te usluge. Dakle, ovde imamo ovih 1.000 dinara koji su kazna za pogrešno ukucan broj. Kao što je rekao gospodin Vasić, banke hoće da korisnici koriste nove tehnologije. Imamo godinama unazad da banke sve više motivišu korisnike da rade posao banke. Imali smo kampanju da se pređe na elektronsko plaćanje, sada imamo situacuju da korisnik sve sam radi - sam ukucava, klikne, a pre toga mora da ima opremu, internet itd. i onda ako pogreši jedan broj, biće kažnjen od strane banke jer radi posao banke", ističe Gavrilović.
Dodaje da se postavlja pitanje šta se desi kada službenik banke ukuca a uplata ne prođe.
Komentari (1)