Znamo da svaki dom ima svog sveca zaštitnika. Kako su, međutim, porodice dobile svoje slave i šta oni predstavljaju?
Nijedan narod nije tako smišljeno „zakitio“ hrišćanske praznike kao Srbi. Sve je u druženju, hrani, piću i sećanju na pretke.
Međutim, šta je
Veruje se da je slava hristijanizovani oblik starog slovenskog (ili šire, indoevropskog) praznika posvećenog mitskom pretku porodice, odnosno porodičnim precima uopšte. Slava potiče iz kulta predaka, jednog od najvažnijih praslovenskih kultova. Naime, stari Sloveni su, Srbi posebno, veoma držali do porodice i odnosa prema precima.
Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i poreklom. Slavljenjem, porodice su prenosile kulturno nasleđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svest o sopstvenom poreklu.
Na dan slave srpski dom blista u svetlosti i radosti! Na sto se postavljaju četiri stvari: zapaljena sveća od voska, kolač od pšenice, osvećeno žito i vino.
Srbi nisu prekidali ovu svoju tradiciju ni u turskom ropstvu, ni u brojnim ratovima i bedama,sve do vremena komunizma, kada su se u Srbiji u mnogim domovima slavske sveće ugasile.
Spremanje mrsnih jela u posne dane, neumereno korišćenje alkohola, ružne reči i psovke i pušenje pored slavske sveće obavezno izbegavati.
Slava je pre svega jedan duhovni događaj – najvažnije je rezanje kolača, a sve ostalo je stvar volje i mogućnosti. Dakle, spremanje jela, zvanje gostiju i veselje uopšte nisu uslov da se krsna slava proslavi kako treba, pa više uživajte, a manje radite.
Komentari (0)