U pravoslavnom kalendaru se na ovaj praznik pominje i osveštanje bazilike Svetog Mihaila u okolini Rima, što je i objašnjenje za naziv praznika.
Rođeni ovog dana posebno su nadareni i blagosloveni, i veruje se da će imati svakojake blagodati u životu. Narod je primetio da se oko praznika Miholjdana, vreme prolepša i otopli, pa je taj kratki period, od svega nekoliko dana, prozvao – Miholjsko leto.
U nekim krajevima ga još zovu i
Po brojnosti svečara Miholjdan je na trinaestom mestu slava kod Srba.
Sveti Kirjak je zaštitnik i slava mnogih srpskih domova. U pojedinim srpskim selima održavaju se zavetine i organizuju litije.
Miholjdan kao praznik vekovima unazad obeležavaju na isti dan (
Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, narod kaže da na Miholjdan treba raditi u polju i završiti sve poslove oko toga, a u kući ne treba nikako ništa radite, čistiti, usisavati i slično.
Postoji i verovanje da se na Miholjsku ne treba venčavati. A ovo verovanje se zasniva i na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste, jer su svi zauzeti drugim poslovima da se spremaju za zimu.
U svim delovima sveta, posebno među hrišćanima, sinonimi za povoljne vremenske prilike u oktobru vezuju se, pre svega, za obavljanje poljoprivrednih radova na kraju sezone, a zatim i za neka duboko uvrežena narodna verovanja.
Jer činjenica je da radna proslava Miholjskih praznika 12. oktobra, kao dana posvećenog i Arhangelu Mihailu, govori o nereligioznom povodu svetkovina, budući da se odvijaju na poljima ili poljima. I tada je lepo vreme, pa svi srećni i zadovoljni ispraćaju leto.
Komentari (0)