Do pre nekoliko godina, reč honđok nije postojala. Taj neologizam, nastao u Južnoj Koreji kao kombinacija reči hon (sam) i đok (pleme), postao je simbol južnokorejskog pokreta koji dovodi u pitanje tradicionalna poimanja porodice i uloga u društvu.
Birajući da žive i vreme provode nasamo, mladi Južnokorejci otkrili su način da se oslobode društvenog pritiska i poimanju sreće daju novo značenje. To je tiha revolucija i poziv da vreme koje provodimo u samoći iskoristimo kao moćnu protivtežu normama i navikama koje nam ne odgovaraju. Bilo da je reč o odlasku u restoran bez pratnje, šetnji, čitanju, uživanju u hrani ili piću bez društva, ova filozofija pokazuje da samoća ne mora da znači prazninu.
Knjiga je podeljena u poglavlja koja se mogu čitati nezavisno, a svako od njih oslikava različit aspekt honđok života. Ilustracije u boji dodatno naglašavaju intimnost teme, dok ton pisanja ostaje blizak, topao i nenametljiv. Čitalac se ne oseća kao učenik, već kao saputnik na putu koji ga vodi ka sopstvenom ritmu.
Silvija Lazaris je dugogodišnja novinarka koja se specijalizovala za savremene društvene tokove i istočnoazijsku kulturu. Njeno zanimanje za Koreju dovelo ju je do pojave koja je iznikla iz urbanih centara Seula, a koja danas sve češće nalazi odjek širom sveta – naročito među onima koji traže smisao van očekivanih društvenih obrazaca. Njen stil pisanja kombinuje dokumentarnu preciznost i lirski ton, što knjigu čini jednako informativnom koliko i inspirativnom.
Knjiga ,
Komentari (0)