Prema dostupnim podacima, u

Iako su prvobitno izazvali zabrinutost zbog mogućeg narušavanja dostojanstva mesta, većina građana ih danas prihvata kao deo lokalne zajednice.

Jedan od najpoznatijih kafića, "Lizbet", nalazi se u nekadašnjoj parohijskoj sali u berlinskom kvartu Mite. Njegova vlasnica, Kjara de Martin Topranin rekla je da su gosti "posebno empatični i smireniji nego u uobičajenim gradskim kafićima". Kafić posluje uz poštovanje prema ožalošćenima i zabranjuje bučne proslave i venčanja.

Prvi kafić na groblju u Nemačkoj, "Finovo", otvoren je 2006. godine u okrugu Šeneberg. Pokrenuo ga je dugogodišnji aktivista u borbi protiv HIV-a, Bernd Bosman, koji je želeo da, kako je naveo, "napravi prijatno mesto za žive u prostoru namenjenom mrtvima".

U međuvremenu, model se proširio i na druge delove grada. U okrugu Nojkeln, kafić "Gram 21" uređen je u bivšoj kapeli, dok se u Vedingu nalazi "Mars", smešten u napuštenom krematorijumu.

Stručnjaci navode da ovakvi projekti doprinose očuvanju zapuštenih grobaljskih prostora i nude ekonomsku održivost u vreme smanjenog broja tradicionalnih sahrana.

Prema rečima posetilaca, grobljanski kafići nude "jedinstven spoj mira, prirode i refleksije".

Fenomen grobljanskih kafića, koji je potekao iz Berlina, sada izaziva interesovanje i u drugim nemačkim gradovima, gde se razmatraju slične inicijative. (Tanjug)