Srpska pravoslavna crkva i vernici 26. novembra obeležavaju praznik posvećen Svetom Jovanu Zlatoustom — jednom od najvećih hrišćanskih umova, besednika i reformatora Crkve.

Ovaj svetitelj, koji se ubraja u Sveta tri jerarha, nadimak Zlatousti dobio je zbog svojih izuzetnih retoričkih sposobnosti. Godine 397. izabran je za episkopa carigradskog i ubrzo je ušao u otvoreni sukob sa moćnicima svoga vremena — Evtropijem i caricom Evdoksijom — jer je tražio potpunu moralnu i duhovnu obnovu, kako u Crkvi, tako i na carskom dvoru.

Narodna verovanja: šta se sme, a šta se strogo zabranjuje?

U srpskom narodu ovaj dan oduvek je bio praćen posebnim običajima i upozorenjima. Verovalo se da se 26. novembra do ponoći ne sme koristiti ništa što ima veze sa nitima:
— igle za šivenje
— igle za pletenje
— konci
— razboji za tkanje

Razlog je duboko simboličan: naši stari su govorili da onaj ko danas prekine nit — simbolički prekida svoj životni tok. Zbog toga se sve što je povezano sa predivom i koncima ostavlja po strani sve do sledećeg dana.

Dan znanja i duhovnosti

Sveti Jovan Zlatousti u našem narodu važi za jednog od najobrazovanijih i najmudrijih svetitelja. Zato postoji i lepo verovanje da je na njegov dan dobro uzeti svoju omiljenu knjigu, pročitati makar nekoliko stranica i time prizvati mir, mudrost i blagoslov svetitelja.

Kaže se da ono što se pročita na dan Zlatoustog posebno utiče na dušu — smiruje, hrabri i osnažuje čoveka u svim životnim borbama.