Izraz "šerijat" potiče od arapskih reči koje znače "popločan put" ili "put do izvora" i odnosi se na sve islamske norme koje regulišu verski, etički i pravni život muslimana.
Ove norme su se razvijale tokom mnogo godina, od ranih spisa do savremenih državnih zakona i danas se tumače na različite načine širom sveta.
Šerijat obuhvata propise vezane za osnovna verska uverenja, molitve, ishranu i odeću, ali i versku etiku.
Iako se šerijatski zakon često smatra nepromenljivim, njegova primena zavisi od vremena, mesta i društvenih okolnosti.
Jedan od ključnih aspekata šerijatskog prava je razlika između religijskih obaveza, koje se odnose na vezu između Boga i vernika, i civilnih zakona koji regulišu ljudski suživot.
Šerijatski zakon je prošao kroz značajne promene, naročito od 19. veka, kada je kolonijalno pokoravanje mnogih bliskoistočnih zemalja uticalo na pravne sisteme.
Iako su mnoge islamske zemlje u 20. veku uvele značajne reforme u korist ženskih prava i zaštite verskih manjina, s porastom ekstremnih tumačenja šerijata u poslednjim decenijama, tradicionalni zakoni su postali alat za identitetske borbe protiv „pozapadnjivanja“.
Danas, šerijatski zakon nije samo predmet debate unutar islamskih zemalja, muslimani u Evropi i Severnoj Americi takođe razmatraju kako se šerijat može primeniti u kontekstu zapadnih društava.
Tumačenja i primena zakona zavise od ljudi koji ga praktikuju i od društvenih okolnosti.
U nekim zemljama šerijat se koristi kao smernica za duhovni život, dok se u drugim vidi kao pravni okvir koji se mora prilagoditi savremenim normama.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)