Vukašin Mandrapa, srpski seljak iz sela Klepci u Hercegovini, kanonizovan je za svetitelja, dobivši ime Sveti Novomučenik Vukašin Jasenovački koji se slavi 29. maja.

Starca Vukašina je nakon svirepog mučenja januara 1943. godine zaklao ustaša Žile Friganović koji je nakon tog čina poludeo.

Ono što ustaški koljač nikad nije mogao da zaboravi je taj nebeski mir na licu starca i smiren pogled zbog kojeg te noći nije mogao više nikoga da ubije, iako je zaklao preko hiljadu ljudi.

“Naredio sam mu da vikne - “živio poglavnik Pavelić”, ili ako to ne kaže, da ću mu odsjeći uvo.

Vukašin je ćutao.
Otkinuo sam mu uvo.
On nije rekao ni riječ.

Ponovo sam mu rekao da viče- “živio Pavelić”, ili ću mu otkinuti i drugo uvo.

On je i dalje ćutao.
Otkinuo sam mu i drugo uvo.

Viči - “Živio Pavelić”, ili ću ti otkinuti nos.

On je ćutao kao zaliven.
Tada sam mu otkinuo nos.

A, kad sam mu po četvrti put zapovjedio da uzvikne “živio Pavelić” i zapretio mu da ću mu nožem izvaditi srce iz grudi, on me pogledao i, uperivši pogled, nekako kroz mene i preko mene u neizmjernost, polako i razgovjetno dobacio:

“Radi ti, dijete, svoj posao.”

Poslije svega, ova njegova poslednja riječ potpuno me izbezumila, skočio sam na njega, iskopao mu oči, isjekao srce, preklao grlo od uva do uva i nogama ga sjurio u jamu. Ali je tada u meni nešto prepuklo, i te noći više nisam mogao da koljem. Pero Brzica je pobijedio jer je zaklao 1350 logoraša i ja sam mu bez riječi platio opkladu.

Od te noći više nemam mira.

Kad god u mučenju i klanju pokušam ponovo da doživim onaj posebni zanos i blaženstvo, uvjek me iznenada prostrijeli Vukašinov pogled, i tada malakšem, bacim nož i ne mogu više da koljem.

Počinjem sve više da pijem, ali mi to pomaže samo za trenutak. U piću, naročito predveče, često me iznenada trgne glas:

“Radi ti, dijete, svoj posao...”

(Otačastvo)

BONUS VIDEO