Javno dostupni nacrti studija o proceni uticaja projekta „Jadar“ na životnu sredinu, iza kojih stoji više od sto nezavisnih domaćih i stranih stručnjaka, otklonile su najveće nedoumice.
U nastavku iznosimo sedam najčešćih laži o ovom projektu i šta je zapravo istina kako bi građani mogli da steknu realniju sliku o potencijalnim uticajima ovog projekta na životnu sredinu, kao i o mogućoj ekonomskoj dobiti.
Laž 1: Rudnik bi iscrpeo izvore vode za piće
Činjenica: Studije pokazuju da
Laž 2: Tečna jalovina bi zagadila reke
Činjenica: Otpad iz
Laž 3: Opasna isparenja sumporne kiseline zagadiće vazduh
Činjenica: Ovaj rastvarač koji ima široku primenu u različitim industrijama koristio bi se u fabrici za preradu jadarita u zatvorenim sistemima i u strogo kontrolisanim uslovima pri temperaturi daleko ispod njene tačke ključanja. Samim tim ne bilo isparenja ni navodnih sumpornih kiša kojima se građani zastrašuju. Svi gasovi bi pre ispuštanja u atmosferu bili prečišćeni visoko efikasnom i proverenom tehnologijom skruber filtera. I ostali aspekti rukovanja sumpornom kiselinom, od transporta do pretakanja, osmišljeni su prema najstrožim međunarodnim standardima bezbednosti.
Laž 4: Rudnik otvorenog kopa doneo bi pustoš i onemogućio bavljenje poljoprivredom
Činjenica: Jadar bi bio podzemni rudnik, što znači da bi imao znatno manji uticaj na pejzaž i životnu sredinu u odnosu na rudnike otvorenog kopa. Emisije buke i prašine u ovakvim operacijama su manje nego u površinskim kopovima. Centralno područje projekta zauzimalo bi svega 220 hektara, a ne 2.000 hektara, kako se pogrešno navodi. Poređenja radi, površinski kop rudnika uglja „Kolubara“ se prostire na oko 60.000 hektara. Kako je u pitanju podzemna eksploatacija uz primenu savremenih tehnologija s minimalnim uticajem na kvalitet zemljišta, vode i vazduha, poljoprivredne aktivnosti bi mogle najnormalnije da se nastave u području oko rudnika i fabrike. Sleganje tla bi bilo minimalno, što je za poljoprivredu takođe važno.
Laž 5: Rudnik bi proizveo milione ekoloških izbeglica
Činjenica: Meštani ne bi morali da se sele zbog zagađenja vode, vazduha i zemljišta, kako tvrde protivnici. Studije nezavisnih stručnjaka su potvrdile da se projekat može realizovati u skladu s propisima Srbije i EU, te da je moguć suživot rudnika, poljoprivrede, turizma i ostalih delatnosti kojima se ljudi tom kraju inače bave. Da bi projekat bio realizovan, trebalo bi preseliti još samo jedno stalno nastanjeno domaćinstvo, pored 157 stalno nastanjenih meštana koji su već prodali imovinu i dobrovoljno odabrali da se presele.
Laž 6: Eksploatacija litijuma izbrisaće mrežu života u dolini Jadra
Činjenica: Razvoj projekta ne bi doveo do nestanka nijedne vrste iz flore Srbije niti će ugroziti njihovu regionalnu prisutnost. Direktni uticaj na biodiverzitet je ograničen na usko područje i odnosi se pre svega na uklanjanje do 145 hektara šuma. „Rio Tinto“ bi kao nadoknadu obezbedio sadnice za bar duplo veću površinu na lokaciji koja bi bila određena u saradnji sa nadležnim ustanovama.
Laž 7: Rudna renta je mizerna, kao i ukupna ekonomska korist
Prema podacima Svetske banke, rudna renta za metalične sirovine u svetu iznosi između 1% i 4%, dok u Srbiji dostiže 5%. Kada je reč o naknadi za koncentrat litijuma koji bi se proizvodio u „Jadru“, u Srbiji je ona skoro duplo veća nego u Australiji i iznosi 8%. Ova naknada je, međutim, samo deo prihoda koji bi država i opština Loznica dobila od projekta. U pitanju je investicija vredna više od 2,4 milijardi dolara, sa potencijalnim doprinosom BDP od 3% kada se u obzir uzmu povezane investicije u lancu proizvodnje električnih vozila.
BONUS VIDEO:
Komentari (26)