U Srbiji između 165.000 i 200.000 ljudi živi sa ovim oboljenjem, koje se najčešće prepoznaje kroz nespecifične tegobe poput umora, nedostatka daha ili smanjene izdržljivosti. Iako zahteva trajnu brigu i praćenje, uz pravovremeno prepoznavanje i pravilnu terapiju, ovo stanje može da se uspešno drži pod kontrolom, omogućavajući kvalitetan i aktivan život. Zato je važno govoriti o
Srčana slabost (insuficijencija) je stanje u kojem srce ne može da obezbedi organizmu dovoljnu količinu krvi, zbog čega organi i tkiva ne dobijaju potrebne hranljive materije i kiseonik. To remeti njihovu funkciju i dovodi do nagomilavanja tečnosti u plućima i drugim delovima tela. Bolest može da se javi u bilo kom životnom dobu, ali se učestalost povećava sa godinama starosti. Veoma je važno da pacijent razume svoju bolest i da joj se prilagodi, da svakodnevno prati tegobe i, ukoliko se pojave novi ili inten-zivniji simptomi, blagovremeno obavesti lekara. Upravo iz tog razloga
- Srčana slabost ima ozbiljnu prognozu, svaki drugi pacijent ne preživi duže od pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Iako se u javnosti češće govori o malignim bolestima kao najopasnijima, statistike pokazuju da je teret srčane slabosti veliki. Na osnovu evropske incidence od 3.2 nova slučaja godišnje na 1.000 stanovnika, procenjuje se da u Srbiji svake godine više od 21.000 osoba dobije ovu bolest. Osnovna funkcija srca je da pumpa krv i time obezbedi kiseonik i hranljive materije svim ćelijama u organizmu. Ova funkcija može oslabiti na dva osnovna načina. Prvi je oštećenje srčanog mišića, usled koronarne bolesti, hipertenzije, dijabetesa, hronične bubrežne bolesti, miokarditisa ili genetskih poremećaja, koje dovodi do smanjene kontraktilnosti i smanjenog izbacivanja krvi iz srca (srčana slabost sa smanjenom ejekcionom frakcijom). Drugi mehanizam podrazumeva da srčani mišić ostaje očuvan, ali postaje krut, manje elastičan i često zadebljan. Tada se srce teže puni krvlju, pumpanje se odvija pod povišenim pritiskom i nastaje srčana slabost sa očuvanom ejekcionom frakcijom – objašnjava prof. dr Danijela Trifunović Zamaklar, kardiolog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.
Srčana slabost je najčešće bolest starije životne dobi, oko 10 odsto osoba starijih od 70 godina globalno ima ovu
- Rano otkrivanje srčane slabosti ključno je za ishod lečenja i kvalitet života pacijenata. Svako srčano oboljenje može dovesti do sindroma srčane slabosti, a rana dijagnoza omogućava pravovremeno uvođenje terapije i sprečava komplikacije kao što su novi infarct, česta hospitalizacija ili iznenadna smrt. Lečenje ovih bolesnika je kompleksno i zahteva angažovanje ne samo medicinskog tima, već i porodice i društva u celini. Prema savremenim smernicama, terapijski pristup obuhvata kombinaciju lekova koji dokazano poboljšavaju prognozu pacijenata, ACE inhibitore, ARB, ARNI, beta-blokatore, MRA, kao i SGLT2 inhibitore, koji predstavljaju izuzetno velik terapijski napredak poslednje decenije. SGLT2 inhibitori, pored snižavanja nivoa glukoze u krvi, pozitivno utiču i na hemodinamiku, funkciju bubrega, smanjenje zapaljenja i oksidativnog stresa, što se odražava kroz smanjenje mortaliteta i hospitalizacija kod obolelih od srčane slabosti. Takođe, njihova dokazana efikasnost u svim oblicima srčane slabosti, uključujući i one sa očuvanom ejekcionom frakcijom, bila je razlog da Evropsko udruženje kardiologa 2023. godine objavi vanredne smernice kako bi SGLT2 inhibitori što pre ušli u kliničku praksu. Oni su dostupni kod nas, ali nažalost se ne propisuju o trošku zdravstvenog osiguranja. Naš zadatak, kao lekara, jeste da u skladu sa važećim stručnim smernicama, propisujemo savremenu preporučenu terapiju, prilagodimo je svakom pacijentu individualno, edukujemo pacijente i objasnimo im značaj svakog leka koji uzimaju – istakla je prof. dr Anastasija Stojšić Milosavljević, kardiolog u Institutu za kardiovaskularne bolesti Vojvodine.
Miroslav Velicki iz Bečeja preživeo je težak infarkt zahvaljujući brzoj reakciji hitne pomoći i interventnog tima Instituta u Kamenici. Danas, deset godina kasnije, sa velikom disciplinom prati savete lekara, pridržava se propisane terapije i predstavlja primer koliko pravovremena pomoć i upornost mogu da promene život.
- Sećam se apsolutno svakog trenutka. Tog jutra počeli su strahoviti bolovi u grudima i samo sam uspeo da dozovem sina da pozove pomoć. Hitna pomoć je stigla brzo, a kasnije mi je vozač priznao da se svih 26 semafora od Bečeja do Kamenice otvorilo dok su me vozili. Rekao mi jeda sam jedini pacijent koji je stigao za 25 - 27 minuta.F Tada sam shvatio koliko je svaka sekunda bila važna. U Kamenici su mi ugradili stent i objasnili da je pitanje bilo da li će srce izdržati. Zahvaljujući načelnici Anastasiji Stojšić Milosavljević i timu koji me prati svih ovih godina, danas sam živ. Sve sam odluke doneo u ta tri - četiri dana u bolnici, rešio sam da živim, da slušam lekare i da se maksimalno posvetim svom zdravlju. Danas redovno idem na kontrole, uzimam terapiju i osećam se kao drugi čovek – objasnio je Velicki.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)