Istovremeno masovnost protesta kreće da opada, dolazi do zamora građana jer studenti u blokadi uporno pokušavaju da izbegnu da jasno iskažu svoje političke zahteve i da se priklone javno političkoj opciji za koju se sve vreme bore.

Kako se plamen protesta ne bi ugasio pozvali su građane na zborove a sindikate na pojačano sindikalno delovanje.

Zborovi u suštini jesu izraz direktne demokratije ali da bi se donele odluke koje imaju zakonski osnov od nivoa mesne zajednice do najvišeg nivoa potrebno je izaći na izbore sa jasnom politikom i dobiti mandate koji daju pravo glasa u institucijama.

Kako bi pojačali svoje delovanje ali i kako bi i dalje ostali skriveni iza nedefinisane političke pripadnosti studenti su se okrenuli saradnji sa sindikatima i širenju sindikalnog delovanja. U tom smislu oformljena je i radna grupa pravnika koja će se sastajati na Pravnom fakultetu i baviti pripremama izmena Zakona o radu i Zakona o štrajku.

Ono što niko ne spominje to je da su sve vođe sindikata okupljenih oko studentske ideje zapravo politički veoma aktivni i opredeljeni, a niko ne priča ni o tajnom delovanju studenata po raznim kompanijama gde lobiraju i u tajnosti pripremaju organizovanje sindikata.

Način kako funkcionišu podseća na subverzivnu delatnost organizivanu od strane iskusnih lica. Zanimljivo je i da su sindikalne vođe bukvalno saterane u ćošak i nemaju kud osim da slušaju zahteve studenata blokadera jer je stvorena atmosfera u kojoj onaj ko ne postupa tako je izdajnik i vrlo brzo će biti smenjen sa funkcije i dobiće etiketu „Ćaci“.

Paralelno se na fakultetima odvijaju diskusije o neophodnosti političkog organizovanja studenata i profesora i koliko god da se studenti trude da ostanu izvan ove ideje profesorima je ovo neophodno jer je to bila i početna ideja o kojoj nije smelo da se govori jer su profesori bili tu samo da pruže podršku studentima i da ih prate.

Naivni su u ovo poverovali, kao što će poverovati da su se radnici po raznim kompanijama sami od sebe dosetili da se iznenada sindikalno organizuju i radikalizuju delovanje sindikata. Formalno političko organizovanje studenata i profesora je sve izvesnije, a u to kolo će biti uvučeni i sindikati i sve pod parolom „ni ovi, ni oni“ nego nešto sasvim novo.

U tu svrhu studenti veoma suptilno anketiraju građane na društvenim mrežama, prvenstveno na X. Do sada se na X mreži pokazalo da je mišljenje te zajednice zaista merodavno po pitanju protesta i kako treba da izgledaju. Da li će biti merodavno i kada dođe izborni dan ostaje da vidimo. Svakako u ovoj zajednici postoji velika podrška da se studenti i profesori organizuju u politički pokret i da prelazna vlada bude sastavljena od profesora i studenata. Bio bi to veoma zanimljiv eksperiment.

Zamislimo pomoćnika ministra zdravlja studenta medicine koji još nije odradio stažiranje u zdravstvenoj ustanovi ali će da se bavi listama čekanja i potrebama zdravstvenog sistema.

BONUS VIDEO