Prilikom prošlonedeljne sednice Skupštine Srbije predstavnici opozicije ponovo su pravili haos. U prvi plan, po ko zna koji put, opet su izbile njihove frustracije, ocenjuje u intervjuu za Alo! Milenko Jovanov, šef poslaničke grupe „Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane“.
Tri dana smo u parlamentu gledali scene koje niko nije želeo. Opozicija je opet demonstrirala politiku vikanja, vređanja, omalovažavanja... Kako je to iznutra izgledalo?
- Gde su stali u prethodnom mandatu, nastavili su u ovom. Isti ljudi, isto ponašanje, sve isto... Već mogu unapred da vam kažem kako će sednica da izgleda i u kom trenutku će Bora Novaković da počne da urla, pa da iskače iz klupe, kada će Ćuta da krene da baulja po sali, viče i da se svađa što sa sobom, što sa prvim čiji pogled uhvati, šta će da pričaju, a da nikakve veze sa dnevnim redom nema i slično. Sve je to posledica dve stvari. Prvo, frustracije zbog nemoći i 12 godina poraza na svim mogućim izborima, a drugo je zbog nedostatka politike. Jer, kada imate politiku i stav o različitim temama, onda to i predstavite u Skupštini, ali pošto politiku nemaju, onda im preostaje da prave cirkus, da budu nasilni, da prepričavaju budalaštine iz tekstova Milovana Brkića, koji je postigao strahoviti politički uticaj i postao ideolog i idejni vođa kompletne opozicije. To malo govori o njemu, ali o njima govori sve.
Kako biste ocenili način na koji je profesor Stojan Radenović vodio sednicu? Izdržao je sve napade, uvrede, zaletanja nemalog broja opozicionih poslanika.
- Profesor Radenović je vodio sednicu na pristojan način. Nadam se da se sećate scene sa početka prošlog saziva kada je Vladeta Janković uzeo mikrofon i ničim izazvan krenuo da nam čita neki svoj literarni sastav koji bi teško prošao i na takmičenju đaka prvaka. Kao kada pijani gost na svadbi otme pevaču mikrofon, pa krene da maltretira goste zavijanjem i falširanjem njemu dragih pesama. E tako je izgledao i Vladeta. Profesor Radenović se strogo držao Poslovnika i stoički je izdržao sve uvrede, napade i omalovažavanja koja su mu uputili ljudi koji nisu dostojni da o njih obriše blato sa cipele. Jer, za razliku od njih, profesor Radenović je Srbiji dao mnogo, a ništa zauzvrat nije tražio. Nasuprot tome, oni Srbiji nisu dali ništa, ali su od nje oteli sve što su mogli i što im je palo pod ruku. Na kraju i toalet-papir. Eto, takve mizerije koje kradu toalet-papir iz skupštinskog toaleta vređaju najcitiranijeg srpskog naučnika.
Vi ste, kao šef poslaničke grupe, najčešće bili u replikama sa Đilasovim opozicionarima. Koliko je teško sve to?
- Nije jednostavno, ali bi dalje i detaljnije objašnjavanje delovalo hvalisavo i nepristojno. Samo bih se od srca zahvalio zaista velikom broju ljudi na podršci, kojima se dopao način na koji sam odgovarao, branio i zastupao politiku predsednika Vučića.
Čuli smo od Miroslava Aleksića da mu, navodno, po hodnicima prilaze poslanici vlasti, pa mu nešto šapuću ili šta god. Kad ste odgovorili da su svuda kamere i da se sve može lako proveriti, to više nije pomenuo. Zašto?
- Zato što je izmislio, slagao. Po običaju. Zašto bi, za ime Boga, iko prilazio Mikiju Aleksiću? Kakvu to on moć i autoritet ima da bi mu se neko poveravao? On je, izgleda, ozbiljno shvatio ono što su smišljeno i ciljano o njemu pisali Đilasovi i Šolakovi mediji kada su mu hranili ego da bi pocepali stranku Vuku Jeremiću. Taj je zadatak izvršio, nema on više upotrebnu vrednost ni za njih, a za nas je nikada nije ni imao. Ili, metaforički rečeno, za njih je imao jednokratnu upotrebnu vrednost, baš kao taj toalet-papir koji su krali iz skupštinskog toaleta, a za nas ni toliko.
Šta očekujete u nastavku rada parlamenta i kako će, prema vašem mišljenju, Ana Brnabić obavljati ulogu predsednika Skupštine?
- Ana Brnabić će, uveren sam, na sjajan način voditi srpski parlament, a neće joj biti lako sa ljudima koji skupštinsku salu koriste kao ispovedaonicu da pričaju o svojim frustracijama i o tome da ih jako boli to što više nisu na vlasti, koji manjak kulture, političkog talenta i obrazovanja nadomešćuju viškom agresije, prostakluka i bezobrazluka. Neće joj, dakle, biti lako, ali je Ana već iskusna političarka i siguran sam da će se izboriti sa svim izazovima.
Laži opozicionih medija
U nekim opozicionim medijima pojavili su se tekstovi čija je suština da ste vi, eto, izvisili za neko bolje mesto u izvršnoj vlasti, pa maltene po kazni ostajete u Skupštini. Kako ste vi to doživeli?
- Nije ovo prvi put. U prošlom sazivu je poslanica DS Dragana Rakić pričala kako sam pravio žurku i proslavljao svoj izbor za ministra policije. Verovali ili ne. Pitam je gde je bila žurka, ko je bio, da i ja saznam nešto o tome, jer ipak je moja žurka, a ja o tome prvi put čujem, međutim, odgovora nije bilo. Nije joj mašta tako daleko otišla. Oni nesvesno meni daju komplimente, sa jedne strane, a sa druge pokazuju pravu sliku njihovog pogleda na politiku. Pritom, pogrešili su u nekoliko stvari - priča naš sagovornik, pa pojašnjava:
- Prvo, naša stranka funkcioniše različito od onoga kako oni funkcionišu. Mi smo apsolutno svesni liderske uloge predsednika Vučića, znamo da je on jedini čovek koji može da se izbori za razvoj Srbije i da je vodi kroz uzburkane vode sveopšteg haosa u svetu. Uloga svakog od nas je, zato, ne da budemo ministri i šta znam već šta, nego da ponesemo svoj deo tereta, kako bi se njemu, koliko-toliko, pomoglo u borbi za Srbiju. Za razliku od toga, oni svi misle da ih je Bog stvorio da budu premijeri, predsednici i ministri, iako nemaju kapaciteta da vode ni kućni savet i otuda meni pripisuju ono kako bi se oni ponašali da su na mom mestu. Drugo, postoje i neke lične ambicije i prioriteti. Najkraće, shvatio sam prošlog leta, kada sam nakon četiri godine išao sa porodicom na letovanje, da vreme koje ne provedete sa svojim najbližima niko i nikada više ne može da vam vrati. Ali, kada to shvatite, obično bude kasno, jer povratka vremena nema. E da ne bi bilo apsolutno kasno, tu činjenicu imam u vidu kada razmišljam o poslu koji treba da radim, jer za sve ostalo ima vremena.
Piše: Bojana Paunović
BONUS VIDEO
Komentari (92)