Izgradnja je započela na podsticaj biskupa Morisa de Salija, te se protegnula kroz više od dva veka, od 1163. godine sve do polovine 14. veka. Nakon revolucionarnih nemira na katedrali su preduzeti značajni i često osporeni renovacioni poduhvati koje je vodio arhitekta Ežen Viole le Dik i tokom kojih su u strukturu i arhitekturu katedrale uvedeni novi elementi i motivi. Ovi poduhvati su razlog što umetnički stil katedrale nije jedinstven, iako su prevladavajući elementi rane i klasične gotike. Dve rozete koje se nalaze na krajevima transepta najveće su rozete u Evropi.
Katedrala Notr Dam je građevina snažnog simboličnog značenja kako za Katoličku crkvu u Francuskoj tako i za sveukupno francusko društvo. Bila je mesto brojnih značajnih događaja francuske istorije. Tokom srednjeg veka bila je župna crkva te je 1239. godine u nju pristigla relikvija koja se prema tradiciji smatra Hristovom trnovom krunom. Godine 1804, uz prisustvo pape Pija VII u katedrali je krunisan Napoleon. Nakon što je 1944. godine Pariz oslobođen od nemačke okupacije, pod svodovima katedrale pevala se himna „Magnifikat“, a 1970. u njoj su se odvili pogrebni obredi francuskog predsednika De Gola.
Vekovima je katedrala, koja ima status papinske bazilike, bila jedna od najvećih građevina zapadne civilizacije. Bila je inspiracija brojnim umetničkim delima među kojima je i delo Viktora Igoa „Zvonar Bogorodičine crkve“. Od početka 21. veka katedralu godišnje posećuje oko 14 miliona turista i hodočasnika, što je čini jednom od najposećenijih građevina u celoj Evropi. Godine 2013. katedrala je slavila svoj 850. rođendan.
Pretpostavlja se da je na mestu današnje katedrale na početku hrišćanstva, kao priznate vere s početka 4. veka postojao rimsko-galski hram posvećen bogu Jupiteru, o čemu svedoči stub (Neutešni stub) iskopan 1711. godine. Hram je potom zamenjen velikom ranohrišćanskom bazilikom posvećenoj Svetom Stepanu, ali nije poznato da li je bazilika podignuta krajem 4. veka, a zatim arhitektonski preoblikovana, ili je sagrađena tokom 7. veka uz primenu starijih arhitekturnih elemenata.
Bazilika je u ranom srednjem veku postala katedralna crkva i za taj istorijski period bila je građevina velikih gabarita - dužine 70 metara, što je činilo nešto više od polovine dužine današnje katedrale. Pročelje je bilo nešto manje širine, oko 36 metara, i nalazilo se četrdesetak metara zapadnije od današnjeg. Katedrala je uz glavni brod imala i četiri sporedna broda i bila je ukrašena mozaicima. Detaljna obnova katedrale obavljena je u periodu od 1845. do 1864. godine, a francuski arhitekta Ežen Viole le Dik nadgledao je radove.
Katedrala se u građevinskom smislu ističe simetričnošću i uravnoteženošću arhitektonskih elemenata. Njena prostranost, savršena uravnoteženost pročelja i lepota impresivnih vitraža potpuno opravdavaju njen status najpopularnije crkve u Francuskoj. Katedrala je petobrodna građevina, zbijene osnove, duga 130 m, široka 48 m, a visoka 36 m. Potporni lukovi i stubovi koji sa svih strana okružuju građevinu raspoređeni su u više redova, u vidu kaskada, i nose glavni deo konstrukcije. Dok se dvostruki deambulatorijum svoda nadovezuje neposredno na bočne brodove, i kratkim transeptom samo neznatno prelazi širinu fasade, što katedrali daje oblik latinskog krsta. Zapadno pročelje katedrale (koje je u gotičkom stilu, sa karakteristikama vertikalizma unutrašnjeg prostora i velikim prozorima ispunjenim vitražom), uokviruju dva zarubljena tornja. Kako strelasti završeci na kulama (uobičajeni u gotici) nisu nikada bili izvedeni, obe kule se završavaju terasastom krovnom konstrukcijom. Snagu kula ojačavaju potporni stubovi na njihovim uglovima, deleći pročelje na tri glavna dela. Deo zapadnog pročelja sa skulpturama teško je oštećen za vreme Francuske revolucije. Unutrašnjost katedrale je bogato dekorisana skulpturama, nadgrobnim spomenicima i crkvenim mobilijarom, a svetlost u raznim bojama u nju prodire kroz raznobojne vitraža, što katedrali daje posebnu mističnost. U riznici katedrale čuvaju se brojni i veoma vredni umetnički artefakti, iz različitih istorijskih perioda evropske umetnosti.
Komentari (0)