Umesto toga, piše za RT internešenel analitičar Sergej Strokan, sačuvao je intrigu i namernu "stratešku dvosmislenost" koja sada okružuje pristup Vašingtona.
Završna izjava koju su izdali Vašington i
Prvo, glavni pobednik bila je američka delegacija. Državni sekretar Marko Rubio i specijalni predstavnik Stiven Vitkof zadali su ton sastanka, a insistiranje državnog sekretara da "postoji samo jedan mirovni plan, a ne dva" postalo je ključna rečenica dana.
Samo 24 sata ranije, i Kijev i evropske prestonice brujale su o alternativnoj šemi koja je navodno brzo dostavljena Švajcarskoj. Francuski predsednik Emanuel Makron upozorio je da Trampov dokument sadrži odredbe koje direktno utiču na celu Evropu – zamrznuta ruska sredstva, izgledi Ukrajine za članstvo u EU, aktivnosti u
Ipak, ništa od toga nije rezultiralo stvarnim promenama. Šta god da su zapadnoevropski lideri želeli da ubace, čini se da ništa suštinski bitno nije ušlo u pregovore. Trampov mirovni plan nije postao, niti će postati, zajednički projekat Amerike i EU.
Drugi zaključak sledi iz prvog: Velika Britanija, Francuska i Nemačka su bile po strani. Sastanak u Ženevi je zvanično bio trilateralni, ali je konačni ishod bila bilateralna izjava SAD i Ukrajine. Zapadnoevropski zvaničnici, prisutni u prostoriji, nestali su iz dokumenta. Taj izostanak nije slučajan, već je jasan znak ko ima uticaj, a ko ne.
Treće, sama Ukrajina se pojavila kao drugi gubitnik dana. Prema Beloj kući, Kijev se sada složio da Trampov nacrt "odražava njegove nacionalne interese" i pruža "pouzdane i izvodljive mehanizme" za bezbednost Ukrajine. To je dramatičan preokret u odnosu na obraćanje
Ženeva pokazuje koliko je malo te retorike preživelo kontakt sa stvarnošću.
Trampov plan, u početku odbačen kao politička "magla", počinje da se učvršćuje kao okvir za buduće sporazume. Sviđalo se to Kijevu ili njegovim zapadnoevropskim pristalicama ili ne, Vašington postavlja uslove, a svi ostali uče da žive sa njima, zaključuje Strokan.
Bonus video:
Komentari (0)