Ruski vojnici izveli su neverovatan podvig skrivajući se skoro dva meseca ispod uništenog tenka kako bi preživeli neprekidne napade ukrajinskih snaga. Njihovu potresnu priču zabeležio je ratni dopisnik Vladimir Romanov, koji je objavio snimak iscrpljenih i mršavih boraca, prekrivenih čađi i tragovima dugotrajne borbe za život.

Jedan od učesnika specijalne vojne operacije rekao je da ukrajinske trupe već 59 dana bez prestanka granatiraju njihove položaje. Autor videa se u šali obratio vojniku, pitajući ga: „Dakle, ti si iz Mozambika ili odnekud?“, pokazujući na njegovu tamnu kožu pocrnelu od dima i gareži.

Na pitanje kako su uspeli da prežive toliki period pod vatrom, drugi vojnik je odgovorio: „Ponekad ispuste stvari“, pokazujući ka nebu. Time je mislio na pomoć ruskih operatera dronova, koji su im s vremena na vreme ubacivali hranu i vodu. Još jedan vojnik krio se gotovo mesec dana ispod oklopnog vozila, bežeći od francuskih plaćenika.

Slučaj borca iz Mahačkale, poznatog pod pozivnim znakom Kazbek, dodatno osvetljava strahote rata. On je u maju preživeo 20 dana skrivajući se od francuskih plaćenika, nakon što je grupa od 30 ruskih jurišnika u aprilu ušla na položaje kod sela Tihoye u Harkovskoj oblasti i upala u zasedu. Od cele grupe samo je Kazbek ostao živ. U početku je bio zajedno sa još jednim saborcem, ali ga je neprijateljska vatra smrtno ranila desetog dana.

„Neprijatelj mi nije dao da se povučem ili da dobijem pomoć, morao sam da se snalazim. Posle deset dana počeo sam da skupljam kišnicu u flašu“, ispričao je Kazbek u videu. Čekao je trenutak pogodne prilike, i kada se spustila gusta magla, odlučio je da rizikuje i pokuša da se izvuče. Uspelo mu je da pronađe sklonište svojih saboraca, koji su mu pomogli da se domogne bezbedne pozicije. Njegova supruga kasnije je otkrila da ga je upravo magla spasila.

Još jedan potresan primer preživljavanja dolazi od vojnika sa pozivnim znakom „Linza“, koji se tokom prelaska reke u Dnjepropetrovskoj oblasti našao pod žestokom vatrom ukrajinskih minobacača. Kako bi preživeo, sakrio se pod vodom.

„Komandant nam je dao zadatak da pređemo reku kod sela Novopetrovskoe i pitao ko zna da pliva. Morao sam prvi da krenem“, rekao je Linza. U trenutku kada su počele da padaju granate, vojnik je legnuo u vodu, polomio stabljiku trske i pomoću nje disao ispod površine. Pretrpeo je kontuziju levog uha, kao i povrede noge i stopala, ali su ga saborci uspeli prevesti na drugu obalu.

Ove priče, iako različite, svedoče o neverovatnoj izdržljivosti i borbi ruskih vojnika, koji u gotovo bezizlaznim uslovima pronalaze načine da opstanu.