Naftni tanker u turskom vlasništvu, koji je nedavno pristajao u ruskoj luci, teško je oštećen u nizu eksplozija kod obala Senegala, gotovo 5.000 kilometara od Kijeva. Iako Kijev zvanično ne preuzima odgovornost, incident se uklapa u obrazac napada na brodove za koje se tvrdi da su deo ruske „flote iz senke“, što pojačava sumnje da se rat između Ukrajine i Rusije prelio sve do zapadne Afrike.

Tanker „Mersin“, pod panamskom zastavom, a u vlasništvu turske kompanije, potreslo je više eksplozija prošlog četvrtka u blizini Dakara. Brod je prenosio gotovo 39.000 tona goriva kada je, prema navodima kompanije „Bešiktaš šiping“, spolja pogođen sa četiri eksplozije. Članovi posade nisu povređeni, ali je šteta na plovilu značajna.

Nova meta – ruska „flota iz senke“

U utorak su turske pomorske vlasti saopštile da je u Crnom moru napadnut još jedan tanker – MIDVOLGA-2, koji je prevozio suncokretovo ulje iz Rusije ka Gruziji. Napad se dogodio oko 130 kilometara od turske obale. Svih 13 članova posade prošlo je bez povreda, brodu nije bila potrebna pomoć i nastavio je plovidbu ka luci Sinop, prenosi AP.

Tim Observers francuskog kanala „France 24“ evidentirao je najmanje sedam brodova povezanih sa Rusijom koji su od decembra 2024. oštećeni ili potopljeni u „misterioznim“ eksplozijama kod obala Rusije, Španije, Libije, Turske i Italije. Nijedan od tih brodova formalno nije bio pod zapadnim sankcijama.

EU, SAD i Velika Britanija u velikoj meri su zabranile uvoz ruske nafte, dok kompanije iz zemalja G7 smeju da pružaju ključne usluge – poput transporta i osiguranja – samo za rusku naftu koja se prodaje trećim zemljama po ograničenoj ceni. Upravo zato se godinama govori o ruskoj „floti iz senke“, mreži tankera koji zaobilaze sankcije.

Kijev ćuti o „Mersinu“, ali preuzima odgovornost za druge napade

Kompanija „Bešiktaš šiping“ saopštila je da uzrok eksplozija na tankeru „Mersin“ još nije razjašnjen. Sumnje su odmah usmerene ka Ukrajini, iako Kijev ovoga puta ne daje potvrde. Prema pisanju „France 24“, ovakav izostanak komentara nije iznenađenje, jer „Mersin“ nije na listi sankcionisanih plovila.

– Ukrajinci ni u jednom od ovih slučajeva nisu pojedinačno priznali umešanost, ali su vrlo jasno stavili do znanja da žele da pošalju poruku. U svim incidentima birali su tankere povezane sa transportom ruske nafte i derivata – izjavio je za „France 24“ Dirk Sibels, stručnjak za pomorsku bezbednost.

Samo nekoliko dana nakon eksplozija kod Senegala, dva tankera za koja se sumnja da takođe pripadaju „floti iz senke“ napadnuta su u Crnom moru – i ovaj put je Ukrajina preuzela punu odgovornost. Tankeri „Kairos“ i „Virat“ pogođeni su u kratkom razmaku unutar turske ekskluzivne ekonomske zone kasno u petak.

Prema navodima ukrajinskih bezbednosnih službi, Kijev je upotrebio domaće pomorske dronove „Sea Baby“ („morska beba“) kako bi napao ova dva ruska tankera. Oba su bila prazna, plovila su pod gambijskom „zastavom pogodnosti“ i bila na putu ka ruskom naftnom terminalu u Novorosijsku. Ovo je prvi put da je Ukrajina otvoreno priznala upotrebu pomorskih dronova protiv civilnih brodova.

Za razliku od „Mersina“, brodovi „Kairos“ i „Virat“ nalaze se na listama sankcionisanih plovila zbog učešća u transportu ruske nafte mimo ograničenja.

Erdogan: „Zabrinjavajuća eskalacija“

Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan snažno je osudio ukrajinske napade dronovima na dva ruska tankera u Crnom moru, ocenivši ih kao ozbiljnu pretnju regionalnoj bezbednosti.

– Ne možemo da odobrimo ove napade koji ugrožavaju bezbednost plovidbe, živote ljudi i životnu sredinu, naročito u našoj ekskluzivnoj ekonomskoj zoni. Upućujemo sva neophodna upozorenja svim stranama – poručio je Erdogan u televizijskom obraćanju.

Basil Žermon, stručnjak za međunarodnu i pomorsku bezbednost sa Univerziteta Lankaster, podsetio je za „France 24“ da su trgovački brodovi istorijski često bili meta u ratovima velikih razmera.

– Izvozi energije predstavljaju strateški cilj – slično kao ruski napadi na ukrajinsku energetsku mrežu ili ukrajinski udari na ruske rafinerije – objasnio je on.

Ipak, otvoreno preuzimanje odgovornosti bilo bi znatno kontroverznije u slučaju „Mersina“, broda koji formalno nema sankcije niti direktne veze sa ruskom državom, iako „Blumberg“ podseća da je ranije prevozio rusku naftu.

– Iz ukrajinske perspektive, takvi transporti i dalje pune ruski budžet, a time i finansiraju rat – smatra Sibels.

Slabosti tajne „flote iz senke“

Žermon ističe da tajni karakter ruske „flote iz senke“ tankere čini dodatno ranjivim:

– Ova plovila po prirodi rade prikriveno, često bez jasne zaštite i jasne pravne odgovornosti nakon napada. To ih gura u „sivu zonu“ u kojoj su laka meta, a reakcije država su ograničene.

Uprkos tome, malo je verovatno da će Moskva – koja zvanično negira postojanje takve flote – otvoreno obezbeđivati pomorsku pratnju ili raspoređivati vojnike na te brodove, navodi „France 24“.

Da li je „Mersin“ napadnut sa 5.000 kilometara udaljenosti?

Ako su ukrajinske službe zaista stajale iza napada na „Mersin“ u Atlantskom okeanu, to bi označilo značajno proširenje geografije rata daleko izvan Crnog mora i Mediterana.

– Ukrajinci su već učestvovali u operacijama na tlu Afrike, uključujući napade na ruske plaćenike ili osoblje u Maliju i Sudanu – podseća Sibels.

On dodaje da udari na brodove koji prevoze rusku naftu deluju kao proračunat rizik:

– Ako uspete da smanjite broj kompanija koje su spremne da prevoze rusku naftu, onda dugoročno udarate na samo srce ruskog državnog budžeta, a samim tim i vojnog budžeta. Sa ukrajinske tačke gledišta, to je logična strategija.

Putinova pretnja: „Najradikalnija opcija je da Ukrajinu presečemo od mora“

Ruski predsednik Vladimir Putin poručio je da Moskva razmatra niz mogućih odgovora na napade na tankere „flote iz senke“, uključujući i ekstremne mere.

– Najradikalnija opcija je da se Ukrajini u potpunosti preseče pristup moru – tada piratstvo uopšte neće biti moguće – rekao je Putin u utorak.

Kijev je prošle nedelje pogodio i veliki naftni terminal na ruskoj obali Crnog mora kroz koji prolazi više od 1% svetskih isporuka nafte. To je deo višemesečne kampanje napada na ruske rafinerije i energetsku infrastrukturu, sa ciljem da se povećaju troškovi rata i oslabi ekonomska osnova Kremlja.

Ukrajinski udari na rusku „flotu iz senke“ odvijaju se paralelno sa intenzivnom diplomatskom fazom: specijalni izaslanik SAD Stiv Vitkof prošle nedelje boravio je u Moskvi radi pregovora o mogućem mirovnom planu, nakon sastanaka sa ukrajinskim zvaničnicima i timom Donalda Trampa.

I pored udara, ruski izvoz opstaje – ali troškovi rastu

Iako su napadi usmereni ka ključnim tačkama ruske naftne industrije, analitičari ocenjuju da je uspeh Kijeva i dalje neizvestan. Moskva se pokazala otpornom – oštećene rafinerije se popravljaju, a novi brodovi ulaze u transportnu mrežu.

Međutim, ukrajinski udari podižu rizike, poskupljuju osiguranje i otežavaju logistiku izvoza. Ako plovidba Crnim morem postane previše rizična, Rusija bi bila primorana da veći deo izvoza preusmeri ka Baltičkom moru, što bi dodatno produžilo rute i povećalo troškove.

– Ukoliko Ukrajina pojača napade na tankere „flote iz senke“, može suštinski da uguši jednu od ključnih izvoznih linija ruske nafte – ocenjuje Janis Kluge iz Nemačkog instituta za međunarodne i bezbednosne poslove. – To bi direktno pogodilo ruski budžet.

Nakon napada na tankere „Kairos“ i „Virat“, ukrajinski dronovi dugog dometa pogodili su i sam Novorosijsk, važnu bazu ruske Crnomorske flote i ključni naftni terminal. Prema ukrajinskim izvorima, meta su bili naftna infrastruktura i sistemi PVO. Oštećen je i jedan od vezova Kaspijskog naftovoda, čiji su suvlasnici Rusija, Kazahstan, ali i američke kompanije Chevron i ExxonMobil.

Zbog pojačanih napetosti, cena nafte tipa brent porasla je oko 1% usled straha od pada ruskog izvoza.

Kijev udara, ali i sam trpi – pritisak na obe strane

Kazahstansko ministarstvo spoljnih poslova upozorilo je da napadi na Kaspijski naftovod (CPC), koji Kazahstan koristi za izvoz nafte, štete bilateralnim odnosima i pozvalo Ukrajinu da obustavi napade.

Ukrajinska strana poručuje da meta nije Kazahstan, već ruska infrastruktura koja finansira rat. Istovremeno, Moskva uzvraća snažnim udarima na ukrajinsku energetsku mrežu, nastojeći da uoči zime uništi proizvodnju struje i sistema grejanja, iscrpi protivvazdušnu odbranu i oslabi moral stanovništva.

Prema podacima kompanije Kpler, prerada ruske nafte u poslednje vreme pali je na približno 5 miliona barela dnevno, u odnosu na uobičajenih 5,5 miliona za ovo doba godine.

– To je verovatno najbolja strategija koju Ukrajina trenutno ima: da pogađa ekonomiju i na taj način dugoročno pritiska Rusiju u pregovorima – ocenjuje Adi Imsirović, stručnjak za energetiku i bivši globalni šef u Gazprom Marketing & Trading u Londonu.

Putin, Tramp i propali mirovni pregovori: „Pljunuo mu je pravo u lice“

Paralelno sa eskalacijom na moru, rastu tenzije i oko mirovnih inicijativa. Stručnjak za bezbednost, profesor Entoni Glis sa Univerziteta Bakingem, tvrdi da je Vladimir Putin „uništio svaku šansu za mir“ na pregovorima koje je pokrenula administracija Donalda Trampa i da je NATO sada primoran da se priprema za nastavak konflikta.

Glis navodi da je „najjeziviji“ zaključak poslednjih propalih pregovora to što ruski predsednik, po svemu sudeći, smatra da je napokon u potpunosti spreman za „totalni rat“.

Američki specijalni izaslanik Stiv Vitkof i Trampov zet Džared Kušner stigli su u Moskvu na ključne razgovore sa ruskim delegatima o novom zvaničnom predlogu za okončanje gotovo trogodišnje invazije. Dok su čekali susret sa Putinom, bili su počašćeni ručkom u luksuznom restoranu i – prema Glisu – stavljeni u položaj onih koji mole, a ne pregovaraju ravnopravno.

– Slanjem neveštog Vitkofa i sopstvenog zeta Kušnera, Tramp je pokušao poslednji put da ubedi Putina da pristane na deo Ukrajine u zamenu za to da američki predsednik dobije Nobelovu nagradu za mir. Putin mu je, faktički, pljunuo u lice: jasno je poručio da će ostvariti svoje ciljeve do kraja – kaže Glis.

Prema njegovom mišljenju, Tramp će zbog toga biti „uvređen i očajan“, a jedino što mu preostaje jeste da pokušava da pritisne Ukrajinu da se odrekne dela teritorije.

– Ako Evropa ne shvati da ne može da se osloni na Trampa i da ne sme da pristane na to da postane Putinov vazal, lako možemo skliznuti u široki konvencionalni rat – upozorava Glis.

Rat koji traje – i kraj se ne vidi

Rusija je punu invaziju na Ukrajinu pokrenula u februaru 2022. godine, nakon godina napetosti i sukoba u Donbasu. U prvim danima rata činilo se da je Kijev pred padom, ali je Ukrajina, uz snažnu podršku Zapada, uspela da zaustavi napredovanje ruske vojske i pokrene ograničene kontraofanzive, čak ulazeći na mali deo međunarodno priznate ruske teritorije.

Međutim, front se poslednje tri godine menjao sporo i krvavo. Oba tabora trpe ogromne ekonomske i ljudske gubitke, dok se rat pretvara u iscrpljujući sukob bez jasnog izlaza.

Nada da bi Donald Tramp mogao iskoristiti svoj uticaj da pritisne i Moskvu i Kijev da prihvate kompromis, do sada je više puta propala. Pregovori se vodi u različitim formatima, od Ženeve do Moskve, ali za sada bez dogovora koji bi obe strane mogle da prikažu kao pobedu.

Putinova pozicija: zahtevi i crvene linije

Tokom petočasovnog sastanka sa američkom delegacijom u Moskvi, Putin je očigledno delovao sigurno i zadovoljno. Atmosfera, prema izveštajima, bila je „srdačna“, ali bez konkretnih pomaka ka trajnom miru.

Ruski predsednik u više navrata je naglasio tri ključna cilja od kojih ne želi da odstupi:

potpunu kontrolu nad Donbasom (uz već postojeću kontrolu nad oko 19% ukrajinske teritorije),

„demilitarizaciju“ Ukrajine – praktično ozbiljno ograničavanje njenog vojnog potencijala,

i mirovni sporazum koji bi međunarodno priznao nova teritorijalna rešenja.

Ruski zvaničnici sugerišu da su spremni na „fleksibilnost“ po sporednim pitanjima, poput zamrznute ruske imovine u Evropi, ali insistiraju da se teritorija i status Donbasa, ograničavanje ukrajinske vojske i formalno priznanje tih promena ne dovode u pitanje.

Za Ukrajinu i deo zapadnih saveznika, takvi uslovi izgledaju kao recept za novu invaziju u budućnosti – nakon 2014. i 2022. godine.