Ne postoji jasan, organski uzrok bolesti, već samo poremećaj funkcionisanja debelog creva.
Sa specijalistom interne medicine, gastroenterohepatologom, sa odeljenja gastroenterologije i hepatologije, Klinike za internu medicinu KBC „Dr Dragiša Mišović“ u Beogradu, Doc. dr sci. med. Dušanom Popovićem, razgovaramo o tome zbog čega se nervozno debelo crevo javlja, koje ga tegobe prate, kao i da li je i na koji način moguće pomoći osobama kojima navedene tegobe smanjuju kvalitet života.
U kliničkoj slici dominiraju poremećaj u crevnom pražnjenju i bol. Neki pacijenti mogu imati učestale, tečne stolice (dijareja) ili izostanak stolice (opstipacija). U zavisnosti od dominantnog poremećaja u crevnom pražnjenju pacijenti se mogu kategorisati u različite podtipove. Bol je jedan od važnih simptoma. Za njega je tipično da popušta ili potpuno prestaje nakon crevnog pažnjenja ili puštanja gasova. Pored poremećaja u režimu crevnog pražnjenja i bola, pacijenti često imaju i
Najvažnije je pre svega isključiti ozbiljan, organski uzrok tegoba (tumori, zapaljenske bolesti creva i druge). Zbog toga je veoma važno da dijagnozu postavi iskusan gastroenterolog nakon detaljnog pregleda. Ponekad je neophodno uraditi dopunske testove kao što su laboratorijske analize, analize stolice, ultrazvučni pregled abdomena, kolonoskopiju. Najbolja metoda za pregled debelog creva je kolonoskopija, koju treba raditi samo ukoliko je zatraži gastroenterolog. Ona se uglavnom radi ukoliko postoji neki od „alarmnih simptoma“, a najvažniji su: pojava krvi u stolici, malokrvnost, značajan gubitak u telesnoj težini, novonastali zatvor ili značajna promena u režimu crevnog pražnjenja kod pacijenta koji su prethodno imali normalno crevno pražnjenje. Takođe, oprez se savetuje ukoliko postoji prisustvo karcinoma debelog creva ili polipa kod bliskih srodnika pacijenta ili ako su prisutni jaki bolovi u trbuhu i uporno povraćanje.
Iako je sindrom nervoznog debelog creva benigno oboljenje, njegova terapija je dosta teška. Naime, često je potrebno pokušati više različitih kombinacija terapije da bi se postigao adekvatan terapijski odgovor. U lečenju se koristi higijensko-dijetetski režim, lekovi (farmakoterapija), a ponekada i psihoterapija.
Ne postoji jedan lek koji će kod svih pacijenta rešiti problem, te se svim pacijentima mora pristupiti individualno. Idealno je da terapiju vodi iskusan gastroenterolog. Terapija zavisi od dominantnih simptoma, te se mogu koristiti: različite vrste laksativa, lekovi za zaustavljanje dijareje, probiotici, lekovi za smanjenje grčeva u stomaku, lekovi za smirenje, antidepresivi i mnogi drugi.
S obzirom da su nadimanje, bol, grčevi i gasovi česte tegobe kod pacijenata sa iritabilnim kolonom, preparati koji sadrže
Komentari (0)