U slučaju da radnik radi za minimalac, po zakonu mu sleduje njegova cela (minimalna) zarada i tokom bolovanja.
Neki
Zakon o radu nalaže da zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana, u visini od 65 procenata prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim propisom, ako je sprečenost za rad prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ako zakonom nije drugačije određeno.
Srpski radnik je vredan radnik
Ranka Savić iz Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata smatra da je srpski radnik vredan radnik i da je problem zloupotrebe bolovanja sve manji u Srbiji, ali da bi minimalac morao da bude viši.
- Naši ljudi su vredni i ne idu na bolovanje bez potrebe. Ipak postoji druga strana medalje, a to je iznos minimalne zarade, koja ne sme biti niža od vrednosti mesečne potrošačke korpe. Zamislite da ste jedini koji je zaposlen u četvoročlanoj porodici i da od mesečnog minimalca morate da preživite, a sa tom cifrom platite eventualno režije – kaže ona za
Savić navodi da bi minimalna zarada morala da se dva puta godišnje usklađuje sa visinom inflacije kako bi radnici imali računa da rade i da bi u slučaju odlaska na bolovanje cifra manja od minimalca predstavljala manjak u odnosu na socijalnu osnovu, što je apsolutno neprihvatljivo.
- Finansiranje bolovanja od strane poslodavca je moguće u maksimalnom periodu od dve godine. S obzirom da je umanjenje prilikom vremena tokom kog radnik ne radi 35 procenata, to sa sobom nosi sve veći minus samim tim što je neka plata veća. S tim u vezi,
BONUS VIDEO
Komentari (0)