U razgovoru sa socijalnim radnicama dečak K.K. (13) navodno je napravio strvičan zločin kako bi majke njegovih drugara patile, ali njegova. 

Na temu da li su roditelji krvi za sve što se dogodilo proteklih dana, iako niko ne može da stopostotno proceni, govorila je i majka Tatjana Savarese, čija je ćerka inače bila na spisku potencijalnih meta maloletnog K.K.

"Roditelje sam upoznala, družio se sa mojom ćerkom neko vreme. Ja sam njoj stalno za petama, takva sam majka. Oni su sjajni ljudi. Moja ćerka je prestala sa njim da ima kontakt jer je mnogo dosadan i mnogo fin. Niti je bio zlostavljan, on je čak bio omiljen mogu da kažem. Volele su ga devojčice, bile "zaljubljene u njega", nekoliko njih. Za roditelje nisam sigurna, nisam im bila u kući kada su pričali sa njim, ali to su ljudi koji su sigurno pričali sa njim", objasnila je ona u emisiji na "K1 televiziji".

Zašto je dečak želeo da povredi tuđe majke, ali i svoju i kakva je uloga majke u životu svakog deteta?

Odnos sa majkom je ključan

Poznati nemački psihoterapeut Bert Helinger tvrdi da uloga majke ima najveći uticaj na budućnost deteta, više od bilo koje druge osobe iz okruženja. On je detaljno objasnio zašto je odnos sa majkom važan i kako on utiče na nas tokom celog našeg života.  

Činjenica da majka želi da projektuje sopstvene želje na svoju decu, dostižući granice ugnjetavanja, čini dete zarobljeno pod njenom kontrolom bez nezavisne ličnosti.

Odnos majke i sina ne bi trebalo da se zasniva na zavisnosti i obavezama, već na poštovanju međusobnih života

Najbolji način da sin nauči da poštuje druge žene je da majka podstakne samopoštovanje.

Kada sin nije naučio da postavlja granice sa majkom, neće moći da odgovori na druženje, pokazujući bilo ponašanje prekomerne osetljivosti i kukavičluka ili strogost i egocentrizam.

Svaka veza majke i deteta mora biti regulisana granicama kako bi se taj odnos zaštitio. Ipak, dete je već samo za sebe reklo da je psihopata.

Jedan od mogućih znakova da se razvija psihopatija je želja da povredimo druge. Pored toga, takođe ključan znak koji se javlja u ranom detinjstvu jer kada dete ne shvata da se životinje na maltretiraju. Te i pored svih upozorenja nastavlja sa tim. Često se sa maltretiranja na životinjama prebacuju i na osobe. 

Zapravo, ljudi uglavnom sve rade da bi ili izbegli bol ili uživali. Za većinu povređivanje nije normalno niti to podržavamo. Ali, određeni ljudi vole i žele da drugi oko njih pate, a to su obično ljudi koji im ništa do tog momenta nisu uradili. Ipak to nije jedini razlog, slično rade i kada nekoga vide kao pretnju.