Te kobne večeri Lazar je, podsetimo, trebalo da sačeka majku na autobuskoj stanici kod
- Srećan rođendan lepoto majkina. Proslavi ga sa drugarima gore, a mi ćemo sa drugarima ovde svake godine slaviti dan tvog rođenja. Svima nam nedostaješ neizmerno. Fali nam osmeh tvoj i oko plave boje koje nas kao sunce obasja kad nas pogledaš. Srećni smo svi što si bio deo naših života i nema onog ko te poznavao da te nije voleo. A i sada mi se javljaju opet meni nepoznate osobe i kažu mi da si ti nešto posebno da te kroz priču upoznaju i dive ti se, da ti pale sveće i mole se Bogu i za sve vas gore i za nas ovde da nam da snagu za svako novo sutra. Kažu mi da budem ponosna na tebe. A ja jesam i preponosna. Kako i ne bi kad si ti nešto najdivnije što mi se desilo u životu. Kao i sestra tvoja i samo te molim da nju najviše paziš i čuvaš. Kao i uvek što si. Volimo te srećo moja i danas slavimo dan tvog rođenja i naše sreće najveće. Živiš mili - napisala je majka pokojnog Lazara na Fejsbuku, a ispod te objave mogu se videti i tužni komentari njenih pratilaca.
U selima
Veliki snovi i svetla budućnost. Dalibor, Milan i Kristina iz Dubone, Petar, Nemanja, Lazar, Marko, Aleksandar i Nikola iz Malog Orašja živeli su mirne živote u selima kod Mladenovca. Dok su jedni bili uzbuđeni oko završetka škole, drugi su već uveliko naporno radili.
Ovi
BONUS VIDEO:
Komentari (0)