Dragan Mitrović, otac ubijenog Marka Mitrovića, rekao je da ostaje pri svom ranijem iskazu, a zatim se okrenuo ka Blažićima poručivši ocu Radiši: „Ti matori bedniku jedan!“
- Mi slušamo pre neki dan njihove žalbe kako su oni loše živeli. Ovo je strašno. Mi nismo čuli odgovor zašto je ubio mog sina Marka, ranio mog sestrića. Oni su monstrumi i ubice. On nije ubio samo mene, on je pobio mog oca, moju maku. On je pobio moju lozu, moje unuče.
Okrenuo se ka Radiši i Urošu i rekao:
- Da li se sećaš kada si mom sinu prosuo mozak. Zakleo sam se da nećete imati na svetu ništa što je vaše. Radiša, ti si domaćin, hoćeš sve da svališ na svog sina, koga si voleo. Ja bih se ubio prvi dan. Kako te nije sramota. Digni glavu (kaže Radiši), ti si govno! - rekao je Mitrović, a zatim je za govornicu stala njegova supruga Olivera, majka ubijenog Marka.
- To je bio dan kao i svaki drugi. Marko se spremao za školu, išao je u drugu smenu. Očekivali smo bebu, starija ćerka se porodila. Trebalo je da je vidimo. Insistirala sam da ne ide u školu, on je hteo. Na rastanku me je zagrlio i poljubio. Ostao je da se kasnije nađe sa društvom. Išli su u Ravni Gaj, ujedno da Marko časti što je postao ujak. Negde oko pola 11 ćerka nas je probudila plačući i penjući se uz stepenice rekla da je Marko ubijen. Zvala sam ga na telefon, on se nije javljao. Pozvala sam brata da ode do Ravnog Gaja i da nam javi. Javio se nakon 10 minuta, samo je plakao. Znala sam da njega više nema. To je taj 4. maj koji neću da zaboravim. On je se tako radovao toj bebi - rekla je majka Olivera Mitrović.
Svoj iskaz je dala i Biljana Mitrović, majka pokojnog Petra Mitrovića, koji je preminuo nekoliko nedelja posle pucnjave.
- Moj sin je neizmerno voleo životinje. Psi lutalice su za njim išle kući, on ih je hranio. Rekao mi je da treba da ide do grada da se vidi s drugaricom. To veče ja sam bila u kupatilu kada su se začuli pucnji. Čekala sam sina u dnevnom boravku, izleteo je iz sobe i nešto je galamio. Peca mu je rekao: „Pobi nas čovek na Ravnom Gaju, požuri.“ Kada smo stigli tamo, deca su kukala i molila za pomoć. Moja deca su već iznosila Petra. Nisam videla da je krvav. Samo sam videla da nije dobro. Ostao je živ, mi smo mislili da je spasen. Posle je prebačen na Urgentni centar, bio je dve nedelje u komi, kada se probudio, nije mogao da priča. Pričala sam sa njim očima. On je mene pitao kada sam prvi put ušla, ko je pucao. Ja sam mu rekla da je pucao neki dečko iz Donje Dubone i zašto? Bio je mnogo jak, imao je sedam osam metaka, izvađen mu je bubreg, imao je metak u butnoj kosti. Nažalost, nedelju dana posle je preminuo... 23.juna - kazala je uplakana majka, i dodala:
- Nama su oduzeli sve bogatstvo koje smo imali.
- Imam dva pitanja, pošto se bavimo oružjem, mene zanima zašto to veče cela porodica nije uhapšena? Zašto ta majka ubice nije dovedena da sluša sve ovo. Mi ovo moramo da slušamo tri dana, svi smo pod sedativima. Volela bih da puste Uroša, da mu uzmem levo oko koje moje dete nema - rekla je majka ranjene Anđele Stevanović.
(Mihajlo Žilović)
BONUS VIDEO
Komentari (1)