Na trening je došao pravo sa posla. Radio je naporno, čak je i produžio smenu, ali nije bilo šanse da odustane i tog dana se ne nađe na strunjačama.
Šta je uopšte brazilska džiu džica i kako izgleda jedna borba?
- Brazilska džiu džica je mlađi brat džudoa! Vrlo je slična ovom sportu, borba kreće iz gornje pozicije, onda se pomoću bacanja protivnik svede u rvački deo. Onda kreću poluge, gušenje, davljenja... Poenta je da nema udaraca, i da se tako savlada protivnik. Ovo je prava borba, čovek daje 100 posto sebe. Traje pet, šest, sedam minuta ili do predaje protivnika - počinje priču Aleksić za "Alo".
Kao i mnoge druge sjajne sportske priče, i ova je počela sasvim slučajno.
- Trenirao sam gimanstiku i imao sam povredu ruke. Otišao sam kod čuvenog profesora Bumbaširevića. On ja namestio, ali... Ispostavilo se da je počasni predsednik Saveza brazilske džiu džice i da je dobar prijatelj sa čuvenim Jovanom Žerjalom, čovekom koji je ovaj sport i doveo u Srbiju. Mislio sam, šta ću ja tamo... Otišao sam na trening samo da ispoštujem doktora, i ostao sam ceo život.
Vuk nije odustao od takmičenja, još uvek beleži sjajne rezultate.
- Još uvek se takmičim. Pre nekoliko meseci sam stigao i do pobede u Bosni na međunarodnom takmičenju. Biram turnire, pod starije dane, nije to više tako često kao ranije.
Zajedno sa bratom Nemanjom, vodi klub "ViN".
- Klub postoji 11 godina. Brat i ja smo ga osnovali. "ViN" znači pobeda, ali i Vuk i Nemanja, ovo smo preuzeli od majke, tako se zvala njena firma, ukrali smo to od nje. U maloj sali nas je bilo 10, sada imamo filijale po celoj zemlji čak i van nje. Imamo momke koji su crni pojas, oni su svetska klasa i već su strašna imena u ovom sportu. Krenuli su sa nama, ali su nas i prevazišli u trenerskom poslu. Mi smo sada više kao nemi posmatrači.
Vuk je otkrio i kakav je put do crnog pojasa u ovom sportu.
- Teško je doći do crnog pojasa. Potrebno je mnogo godina treninga i polaganja. Meni je trebalo 12 godina. Put je zaista dug, ostalo je da se tradicija održi. Da svaki pojas ima vrednost i da znanje odgovara pojasu. Kao da završavaš fakuletet, čak i teže od toga. Mora čovek da se posveti. Mnogo krvi, znoja i suza je proliveno na ovim strunjačaka.
Radi odgovoran posao, bori se za živote ljudi. Vuk je hirurg, a otkrio je vezu svoje profesije i sporta kojim se bavi.
- Upotpunjuju se! Ovaj sport mi je ventil. Mene i brata je džiu džica izgradila kao ljude. Probudila nam je šampionski mentalitet. Nismo mi uvek šampioni, ali to znači da je cilj da uvek pobedimo protivnika i sebe. Moraš da pobediš ono što tebe pritiska, pa tek onda možeš da ostvariš pobedu u samoj borbi. Tako je u sportu, tako je i na poslu.
Aleksić je otkrio i kako ljudi reaguju na njegov sport i zanimanje.
- Nisu mogli u početku da spoje moj posao i ovaj sport. Očekuju svi polomljene uši. Ne sećam se kad sam uzeo odmor, a da nisam tražio mesto da treniram. Moraš da se posvetiš tome. Sa jedne stvare moraš da bude miran u operacionoj sali, a sa druge u borbi moraš da budeš brz.
- Kliše je to sve u globalu za
Klub "ViN" sprema spektakl.
- Pre korone smo organizovali prvi "ViN" čelendž, i ispalo je super, ali... Sada hoćemo da probamo da ispravimo sve i da napravimo jedan svetski međunarodni turnir (15. oktobra, u SC "Šumice"). Ovde ima mnogo dobrih turnira, ali hoćemo da idemo napred. Imamo iskustvo, sada imamo i veću i širu scenu. Biće to pravi put. Imamo pomoć kuma Aleksandra Kukolja i Džudo saveza Srbije, pa ćemo od njih da pokupimo neke dobre stvari.
Nije lako organizovati dobar turnir.
- Mislio sam da će prvi turnir biti lak, ali kad sam video kako to sve izgleda... O svemu mora da se vodi računa i da se vodi računa o detaljima. Spremni smo da sada uradimo veliku stvar - jasan je Aleksić.
Za više sportskih informacija, zapratite našu
Komentari (0)