Odlukom da se jedna ulica u srpskoj prestonici nazove po Mati Parlovu, zvanično najboljem sportisti Hrvatske 20. veka, Beograd je potvrdio kosmpolitski duh.
Iako je najuspešniji bokser koji se ikada borio pod jugoslovenskom trobojkom rođen u Splitu 1948, a po završetku karijere živeo u Fažani, u Istri, Mate je do smrti 2008. uvek s ponosom govorio: „Beograd je moja druga kuća!“
Ovo je u ekskluzivnom razgovoru za Alo! iz Pule potvrdio i Matin naslednik, 34-godišnji sin Matko, koji u ovom gradu danas vodi Kafe-bar „Mate“, kultno sastajalište boksera s prostora čitave bivše Jugoslavije.
Okružen veličanstvenim uspomenama u kafeu - medaljama i trofejima koje je osvojio levoruki bombarder, poput titula evropskog, svetskog i olimpijskog šampiona, Matko s neskrivenim ponosom ističe da jedva čeka da prošeta beogradskom ulicom (deo Bojadžinske na Zvezdari) koja će na inicijativu Gorana Vesića, zamenika gradonačelnika, uskoro biti svečano otvorena.
- Čim sam čuo za tu ideju koju u delo sprovodi gospodin Vesić, osetio sam neverovatno uzbuđenje i čast. Nije mala stvar da jedna ulica u srpskoj prestonici ponese ime po mom ocu. Znate, Mate se oduvek ponosio korenima, ali je čitav život govorio „Beograd je moja druga kuća“, i to su svi znali. Ipak je tamo provodio najviše vremena, trenirao, boksovao, stekao puno prijatelja. Od srca je voleo taj grad. U njegovoj uspešnoj sportskoj karijeri sve je počelo u Beogradu, ispostaviće se da se tamo sve i završilo jer je poslednji intervju dao baš u srpskoj prestonici 2008. godine. Tri meseca posle toga je preminuo. Kancer pluća. Kasno je saznao za bolest - priča Matko.
Sećanja na veličanstvene uspehe koje je Mate Parlov ostvarivao u Beogradu ni danas ne blede.
- Upravo je beogradska publika prva prepoznala u mom ocu nešto posebno, pošto je 1967. sa 19 godina osvojio Zlatnu rukavicu. Preko noći je u tamošnjim sportskim krugovima postao njihov miljenik i ta ljubav na prvi pogled je kasnije bivala sve jača.
Na superspektaklu na „Marakani“ 1976, pred 50.000 svedoka, Mate Parlov je osvojio titulu evropskog prvaka u profesionalnoj WBC verziji. Bila je to noć koja i danas liči na neponovljivu sportsku bajku.
- Posle pobede nad Italijanom Domenikom Adinolfijem, navijači na prepunom Zvezdinom stadionu su kao u transu skandirali njegovo ime i prezime, a onda je Mate učinio nešto čime su svi bili iznenađeni. Emocije su ga pukle, pa je lastom preleteo konopce ringa i doskočio u publiku poput najvećih rok zvezda. Inače, on je važio za čoveka koji nije bio puno pričljiv, niti euforičan. Govorio mi je kako mu se te noći publika nesebično dala, objasnio mi je da je tim potezom morao da se da i on njima - priseća se Matko razgovora s kraljem ringa.
U razgovoru za naš list, Matko kaže da jedva čeka da poseti Beograd.
- Nikada nisam bio u Beogradu, a oduvek mi je to bila velika želja. Voleo bih povodom otvaranja ulice Mate Parlov da odem u Košutnjak, mesto u kojem je moj otac trenirao godinama s legendarnim stručnjakom, čika Brunom Hrastinskim. Sećam se da je tata i 2006. nakon posete Beogradu, povodom neke modne revije, bio ushićen, presrećan. Jednostavno, Beograd je obeležio njegov život i veličanstvenu sportsku karijeru - zaključuje Matko Parlov, koji uz sestru Miru i majku Lauru čuva sećanja na najžešćeg momka bivše Juge koga je i Josip Broz Tito obožavao.
Za više sportskih informacija, zapratite našu
Komentari (2)