Sigurno da boli treći neuspeh Zvezde ove jeseni u Ligi Evrope, ali i pored toga navijače hrabri činjenica da su crveno-beli podigli nivo igre na viši nivo. Ako bismo poredili Trabzon i Budimpeštu, evidentno je da situacija ide na bolje.
Trener Miloš Milojević uspeo je da donese nešto novo u igru. Trebalo mu je malo vremena da ostavi svoj "pečat", a sada mu treba malo više poverenja kako bi dostigao ono što mu je želja, kao i svakom navijaču - da Zvezda bude dominantna.
Videlo se da je dobro pripremio oba meča sa Ferencvarošem, u velikom delu utakmice u Mađarskoj bio bolji rival, pritiskao, ostao bez već viđenog gola Aleksandra Pešića. Na sve to kad se doda i povreda Sekua Sanoga, jedinog pravog zadnjeg veznog (ne računajući Srđana Mijailovića koji nije mogao da bude registrovan)...
Oživeo je Marka Gobeljića, počeo da forsira mladog Stefana Mitrovića, nije se uplašio da u bitnom momentu gurne u vatru debitanta, golobradog Jovana Mijatovića. Sve se to stvari zbog kojih treba "skinuti kapu" treneru Zvezde. Šampion Srbije je dobio prilično jaku grupu u Ligi Evrope.
U Budimpešti kao da je gledao u ogledalo i video sebe iz prošle sezone. Ono što je Zvezda imala pre godinu dana, sada to ima Ferencvaroš, a to je ona mala doza sreće koja je potrebna da bi sve kockice došle na svoje mesto. Ne kaže se bez razloga da "sreća prati hrabre". Zvezda pokazuje da je sve hrabrija, da se neće plašiti da rizikuje, a to se često nagradi.
Nije kraj dok postoje šanse, a one ovog puta nisu minimalne, niti su crveno-beli pred nemogućom misijom. Potrebno je na "Marakani" savladati Trabzon i Monako u Monte Karlu. DNK ekipe Miloša Milojevića je počeo da dobija potrebne elemente, još samo i hormon sreće, endorfin, nedostaje da navijači dobiju potpunu ličnost "nove Zvezde"
Komentari (0)