Partizan u Splitu? Moguće je... Prvi put posle prekinute utakmice koja je simbolički označila početak kraja „države bratstva i jedinstva“.
Moraju li crno-beli zaista na „Poljud“, tamo gde je 29. septembra 1990. ekipa trenera, nažalost pokojnog, Miloša Milutinovića spasavala živu glavu begom „a la Bolt“ ispred ratoborne „torcide“, znaćemo za nekoliko dana.
Žreb za plej-of za Ligu konferencija je u utorak i tad bi kuglice (ne)sreće mogle da spoje Partizan i Hajduk, pod uslovom da crno-beli ne prođu 3. kolo kvalifikacija za Ligu Evrope (rival AEK Larnaka), a „bili“ prođu istu rundu kvalifikacija za Ligu konferencija (Gimaraeš).
Srpski tim bi, dakle, eliminacijom Kiprana izbegao mogućnost odlaska na mesto zločina Hrvata. Ako je Maksimir ’90. (13. maj, Dinamo - Zvezda) bio početak rata, kako to fudbalski hroničari iznova i iznova podsećaju, onda je taj poslednji susret Hajduka i Partizana na „Poljudu“ (0:2, prekid u 73. minutu) bio početak kraja SFRJ.
Dva minuta pošto je Milan Đurđević drugim golom najavio veliki trijumf „parnog valjka“, nekoliko stotina pripadnika „Torcide“ je uletelo na teren i prekinulo meč. Sudije i crno-beli su se spasavali linča paničnim begom u svlačionicu ispred razularenih Dalmatinaca.
Kad su ovladali sportskim borilištem, nekoliko njih je otrčalo na južnu tribinu i skinulo zastavu Jugoslavije, zapalili su je i tako zapaljenu vratili na jarbol uz skandiranje: „Hrvatska, Hrvatska“. Veći deo od 20.000 gledalaca to je odobravao, a „grobara“, srećom, nije bilo na stadionu.
I sad Partizan treba da ide tamo? Neće valjda... Neće sigurno, ako izbaci Kiprane.
Komentari (1)