Svuda pođi, u Japan dođi. To kao da je maksima Ranka Popovića (54), koji je za igračkih dana ostavio dubok trag u našem, austrijskom, grčkom i španskom fudbalu, ali je njegov trenerski put, uz rad u Saragosi i Sent Peltenu, uglavnom vezan za daleke i egzotične destinacije. Za Alo! govori o brojnim zanimljivostima s tog podneblja.
Iako ste vodili Buriram na Tajlandu i indijski Pune, nekako je Japan polazna tačka?
- U Zemlju izlazećeg sunca došao sam još 2009. godine. Preuzeo sam Oita Trinitu i s malim prekidima i dan-danas sam u Japanu. Usledio je rad u Mačidi, koju sam uveo u viši rang, Serezo Osaki, a od 2020. ponovo vodim Mačidu.
Drugoligaška ekipa?
- Da, ali da nije bilo zlokobne korone možda bismo bili u Superligi. Prošle godine ostvarili smo neverovatan uspeh plasmanom na peto mesto koje je garantovalo plej-of i potencijalni ulazak u viši rang. Ali, takmičenje je prekinuto zbog pandemije. Ne mogu da prežalim što smo na taj način ostali bez šanse za istorijski uspeh.
Šta vas raduje?
- Obaranje rekorda po broju postignutih golova, najčvršćoj odbrani i odličnom plasmanu, na radost predsednika i generalnog menadžera koji su bili u klubu i u mom prvom mandatu.
Prošle godine igrali su Stefan Šćepović i Alen Mašović?
- Svako je na svoj način ostavio pečat, a Mašović je imao problema zbog preloma metatarzalne kosti, tako da nije bio u stanju da pruži maksimum.
Pomoćnik vam je Vladan Grujić, ali više nema naših igrača?
- Ni većeg broja stranaca. U ekipi je samo Brazilac Dudu, koji igra u napadu sa dva veterana koji imaju po 38 godina! Ostali fudbaleri su iz našeg omladinskog pogona, pošto je takvo opredeljenje kluba, a prošle godine smo dokazali da s dobrim radom i forsiranjem naših igrača možemo puno da postignemo. Sada je njih 4-5 na radaru najboljih klubova i to je za mene kao trenera ogromna satisfakcija.
Trenutno je pauza, a ambicije ne manjkaju?
- Liga startuje 20. februara, a do tada ćemo imati pripreme na Okinavi i u Mijazakiju. Ambicije su iste, još jedan lov na promociju. Ekipa je uigrana, ulazimo u treću sezonu zajedničkog rada, i to sa sedam fudbalera koji tek što su okusili profesionalni fudbalski barut.
Liga je imala 22 ekipe, sada 20?
- Naporno takmičenje, u kojem su i četiri kluba koja su ispala iz elite i oni su glavni favoriti. Sve će vam biti jasno ako kažem da slavni Džef junajted od 2009. pokušava da se vrati u najviši rang i nikako ne uspeva. Tu su Omija, Nagasaki sa šest stranaca... a moj klub je poput, recimo, Metalca u Superligi i pokušaćemo da mnoge iznenadimo, s malim budžetom.
Gde je lociran klub?
- Mačida je deo Tokija, poput beogradskog Miljakovca.
Kuća ili stan?
- Živim u predivnoj, tek napravljenoj kući koja zadovoljava sve potrebe. Nalazi se između centra grada i stadiona, a bez po muke automobilom odlazim na treninge iako je japanska prestonica poznata po gužvama u saobraćaju.
Japanski jezik za mnoge je nepremostiva prepreka?
- Snalazim se posle toliko godina. Iskreno, sve razumem, ali nije lako pričati, mada treninge vodim na japanskom, uz neke uobičajene fudbalske fraze iz drugih jezika koje svi razumeju.
Komentari (0)