Jedan od njih odnosi se na dan nakon slave, odnosno na drugi dan Svetog Nikole.
Ovaj običaj odnosi se na to šta treba uraditi sa preostalim žitom i svećom koja nije izgorela do kraja.
Sveštenici smatraju da su sveća i žito rezervisani samo za dan slave i sveca kojeg obeležavamo.
Ipak, ima i onih koji smatraju da se žitom služe gosti sve dok se ne pojede, a da se sveća pali i na paterice. Treći pak zastupaju stav da žito poslužuju i drugi dan, ali sveću tada ne pale, piše Stil Kurir.
Evo šta je od ovoga ispravno
Pšenično zrno u hrišćanstvu je simbol večnog života, smrti i vaskrsenja, kada se seje ono klija i iz njega se rađa novi život koji donosi stostruki rod.
Slavsko žito se kuva i prinosi u slavu Božiju i čast svetitelja koji se slavi, kao i za zdravlje i napredak doma i njegovih ukućana, ali i za pokoj duša svih predaka u tom domu.
Služi se gostima i ukućanima dok se ne pojede. Veliki greh je baciti ga.
Sveća simbolizuju svetlost Hristove nauke i gori tokom celog dana slave. Kada poželimo da je ugasimo, prvo se prekrsite i to učinite sa slavskim vinom.
Kako su slavske sveće prilično velike, uglavnom se desi da ne dogori sasvim.
Prema rečima sveštenika, u tom slučaju bi je trebalo staviti pored ikone, gde bi trebalo da stoji do naredne godine, a palite je za vreme porodičnih molitvi.
A ako i drugog dana imate goste, valjalo bi da se pomolite Bogu i upalite je.
Osim toga, kako stari običaju nalažu, na dan nakon krsne slave ne treba obavljati bilo kakav kućni posao.
Takođe, domaćini bi trebalo da spremaju isključivo posnu hranu, jer i drugi dan slave se ne služi mrsna hrana.
Konzumiranje mrsne hrane na ovaj praznik je zabranjeno – pošto je u toku veliki Božićni post.
BONUS VIDEO
Komentari (0)