Sa svojih 87 godina, duboko je zagazio u devetu deceniju, ali vitalan kao da mu je trideset godina manje, po svemu sudeći ući će i u desetu. Čitav život je vredno radio od malih nogu, bio u inostranstvu, a onda se skućio u domovini. Ipak on i sad radi, pa je tako i najstariji
Kad sam imao 12 godina, moj tadašnji učitelj me je naučio pčelarastvu. Od tada pa sve do dana današnjeg time volim da se bavim. Imao sam nekada i preko 150 košnica, ali sada sam ipak u godinama i taj broj malo sam smanjio. Rad oko pčela nije lak, ali ko ga zavoli onda ga zaista teško napušta. Bilo je i ujeda, ali na svu sreću nisam alergičan, meni je sve to više kao neko bockanje. Ne osećam ništa. Imao sam problem da nađem pomoćnika, jer je dosta njih bilo alergično, a tada svaki ujed može biti baš opasan, kaže ovaj pčelar za RINU.
Za sve mlade pčelare, deda Staniša ima jedan zlata vredan savet, kako bi njihovi prinosi bili veći svake godine. On sam u sezoni i dalje napravi na stotine kilograma meda i tvrdi da nema zdravije namirnice upravo od domaćeg srpskog
Najbolje je da se drže dvojke, to znači dva pčelinja društva u
Nema nameru da odustane sve dok ga zdravlje i noge služe, kaže da ga je tako vitalnim i u poznim godinama zapravo i održao rad od kog nikad nije bežao. Njegovo domaćinstvo jedno je od najlepših u selu, a najviše je za sve ove godine ponosan na svoje kćerke koje ne bi, kako kaže, menjao ni za deset sinova.
Gledam danas ova omladina sve manje hoće da radi, hoće neke brze i lake pare, ali to nikada nije na dobro izašle. Samo ako se vredno i pošteno radi, može lepo i da se živi. Rad je napravio čoveka i održava ga, kaže ovaj starina.
BONUS VIDEO
Komentari (0)