Jesen je ono doba godine kada se većina voća i povrća na seoskim
Lampek za pečenje rakije
- Ovaj kazan je u vlasništvu moga dede još od 1986 godine, a ja sam imao svega tri godine kada sam se susreo sa kazanom, od tada idem sa dedom, učim i sada sam došao do toga da sam radim sa kazanom posle 25 godina, umem da napravim svoju rakiju, priča Stefan za agenciju RINA.
Nema kuće u zapadoj Srbiji, a da nema barem jedno stablo šljive, ali je kazan za rakiju predstavljao blago koje nije svima dostižno, a pečenje rakije bila je tajna koja se prenosila sa kolena na koleno.
- Svaki domaćin i svako ko peče rakiju, ima neki svoj pristup i svojstven način kako to radi. Jednostavno se kreće od prvog posadjenog stabla šljive i od procesa prikuplanja, skladištenja, odležavanja same šljive, sve do pretvaranja u džibru, a kasnije kroz proces destilacije u samu rakiju. Posao jeste težak, jeste fizički naporan ali kada nešto voliite nije teško - ističe Pantelić.
Vekovi su prošli dok Srbi rakiju nisu stavili na mesto kojoj je oduvek pripada. Tek 2015. godine proces pečenja rakije upisan je na listu "nematerijalnog kulturnog nasledja", a šest godina kasnije to je učinio i UNESCO.
- O tome koliko je rakija važna u srpskoj tradiciji, kulturi i svakoj porodici govori da je rakija neizostavan element obeležavanja svakog važnog dogadjaja u ciklusu ljudskog života. U Srbiji postoji čak 19 manifestacija koje su posvećenje šljivi i rakiji. Većina tih manifestacija je iz krajeva zapadne i istočne Srbije - zaključila je Jelena Milićević etnolog.
(RINA)
BONUS VIDEO
Komentari (0)