U Skupštini su se juče i prekjuče čuli različiti stavovi i izneti su brojni podaci, ali ne i činjenice na osnovu kojih grupa opozicionih poslanika traži trajnu zabranu rudarenja litijuma i bora. Poslanica Ekološkog ustanka Danijela Nestorović u ime predlagača Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o rudarstvu i geološkim istraživanjima, ocenila je da Srbija ima stručnjake koji lako uočavaju da je projekat Jadar neisplativ, da predviđa deponije i ispuštanje zagađene vode u okruženje, ugrožava druge privredne aktivnosti i da ga zbog svega toga treba ukinuti.

Nestorovićeva nije, međutim, navela ništa čime bi potkrepila ove navode, već je nastavila da ponavlja netačne podatke, na šta je „Rio Tinto“ morao da reaguje.

Između ostalog, rekla je da „zastrašujuće zvuči najava da će planirani rudnik u Jadru u nekim situacijama morati da ispušta neprečišćene, toksične jamske vode u okolinu, uz obrazloženje da bi drugačije projektovanje kršilo princip inženjerske racionalizacije“.

„Rio Tinto“ je ovu tvrdnju već argumentovano demantovao, navodeći da se ovaj slučaj može odnositi isključivo na ekstremne klimatske scenarije koji podrazumevaju izuzetno velike količine padavina. U tom slučaju došlo bi do prirodnog razblaživanja voda u lagunama u meri da koncentracije ne bi narušile stanje životne sredine.

Kompanija je ranije demantovala i tvrdnju protivnika projekta da se „treba kloniti investitora za koje je viši stepen zaštite životne sredine neracionalan“ kao neosnovanu, nenaučnu i u osnovi zlonamernu. Projektom Jadar predviđena je primena svih mera zaštite životne sredine u skladu sa najvišim standardima kako bi svi parametri tokom svih faza razvoja projekta bili u okviru ili znatno ispod granica koje propisuju zakoni Republike Srbije i najviši standardi EU.

Većina iznetih tvrdnji u Skupštini ukazuje na to da predstavnici opozicije ne znaju elementarne činjenice o projektu čije obustavljanje zahtevaju, a možda i zlonamerno šire dezinformacije. Nestorovićeva je kao primer odgovornog rudarstva navela tehnologiju korišćenja otpada za takozvano zapunjavanje rudarskih okana, implicirajući da takva tehnologija neće biti primenjena u projektu Jadar jer je to „skupo“. Time je pokazala da, kao predstavnik predlagača zakona nije upoznata sa projektom Jadar, koji upravo podrazumeva primenu inovativne tehnologije upravljanja otpadom uz korišćenje do 50 odsto otpada za zapunjavanje podzemnih tunela u rudniku, čime bi bila prepolovljena ukupna površina koju bi deponija zauzimala, navodi se u reagovanju „Rio Tinta“.

Nestorovićeva je takođe prilikom obrazlaganja Predloga zakona iznela i brojne netačne navode koji se odnose na poslovanje kompanije „Rio Tinto“. Tako Nestorovićeva netačno navodi, između ostalog, da je „Norveška 2008. godine eliminisala ’Rio Tinto’ iz svog državnog penzionog fonda“. Ne samo da je kompanija „Rio Tinto“ i dalje deo državnog penzionog fonda Norveške već je državni penzioni fond Norveške među deset najvećih akcionara „Rio Tinta“. 

Nestorovićeva je takođe u potpuno pogrešnom kontekstu navela i primer rudnika Flambo u Viskonsinu, navodeći da je „organizacija za zaštitu prirode 2009. godine objavila nameru da tuži kompaniju i Odeljenje za prirodne resurse Viskonsina“ zbog navodne ekološke štete. Pomenuta organizacija je pokrenula tužbu protiv kompanije, ali je ona ne samo odbačena kao neosnovana već je sud naložio ekološkoj organizaciji i Savetu za zaštitu resursa Viskonsina da nadoknade „Rio Tintu“ troškove pravnog postupka u vezi sa tužbom.

Netačno je navela i da „’Rio Tinto’ poseduje oko 69 odsto rudnika koji je 2009. proizveo više od četiri miliona kilograma uranijuma“. Rudnik Rosing (Rössing) nije u vlasništvu kompanije „Rio Tinto“ od  2019. godine. Više od 40 godina rudnik Rosing nezavisna stručna javnost priznaje kao jedan od najbezbednijih rudnika uranijuma na svetu i njegova zaštita od radijacije, bezbednosti, zdravlja na radu i medicinskih programa korišćeni su za postavljanje globalno priznatih standarda za ovaj tip rudnika. Nalazi studije, koju je objavio rudnik Rosing u januaru 2021. godine, a koju je sproveo nezavisni tim stručnjaka sa Univerziteta u Mančesteru, pokazali su da nema dokaza da je radijacija ili druga izloženost rudniku Rosing izazvala veću učestalost raka među radno angažovanima.

BONUS VIDEO