Međutim, sve više se akcenat stavlja na hranu, kao i na količinu i kvalitet obroka prilikom parastosa. Velika i obilna priprema jela i pića prešla je u običaje, pa se događa da se, kada se gosti najedu i napiju, parastos pretvori u gozbu.
- Na groblje se ide zbog molitve. Parastos je molitva, molitva za upokojene. I nije za džabe naša crkva propisala da se parastosi daju četrdeseti dan, šesti meseci i sklapa se godina i da se u tom intervalu, ako se stigne, napravi spomenik i da se osvešta. Nije to za džabe. To postoji proces zbog čega je to tako napravljeno - rekao je otac Predrag.
Reči oca Predraga ističu razočaranje prema onima koji dolaze na parastos isključivo zbog hrane, a ne zbog molitve za upokojene.
- "Znači ne može", rekoh: 'Znate šta, dva meseca da dajemo ranije to ne ide'. Lepo kada padne tada ćemo da damo. Ko je došao zbog hrane, zbog ribe, a nije zbog praseta, taj bolje da vam i ne dolazi. 'Dobro ću da ja popričam sa ovim mojima, pa ću da se javim', više me nije zvao. Oni su izašli i dali bez popa. Došli su na grob, servirali su hranu, jeli, pili i otišli kući. A molitva? Koja molitva bre... Koji pokojnik... Nema od toga ništa - rekao je otac Predrag i dodao:
- "Što je najgore kada dođu na grob znate šta ljudi prvo urade? Zapale cigaru i stave da gori cigara. Prvo to urade. Kad dođu zapale cigaru, pale sveće, onda stave hranu i ja kad dođem i kažem: 'Gde je kadionica?', oni : 'Uf, gde je kadionica?'. Krenu da otvaraju, a ono kadionica bila tamo gde se pale sveće, oni tu sakrili da neko ne ukrade. A ovi došli, palili sveće, ono garavo, on izneo ovako mi daje. Šta da radim sad sa tim? Uzimam, ložim kadionicu, ovaj uhvati pali cigaru i stavlja. Reko prijatelju: "Gasi cigaru, sad ja kadim, a đavo posle neka kadi" - rekao je otac Popović.
(Espreso)
BONUS VIDEO
Komentari (0)