Da bi se taj običaj ispravno sprovodio, Sveti arhijerejski sabor je, 1985. godine, doneo i jednu odluku, koja pojašnjava tu važnu instituciju.
Ova saborska odluka glasi: "Budući da je
Iz ove odluke je sasvim jasno da, ako otac preda sinu krsnu slavu i sin počne da je slavi u svom stanu, otac i dalje nastavlja da slavi krsnu slavu u starom domu. Međutim, nema nikakve prepreke da jedne godine otac ode za slavu kod sina, a druge godine sin kod oca, da zajedno proslave svoje krsno ime. Sada su oni obojica domaćini, mogu odvojeno, u svojim kućama, da slave krsnu slavu, da pozivaju svoje goste, a mogu i jedan drugome da odu u goste.
Ako otac umre, majka najčešće odlazi na slavu kod sina, ali i ona može u svojoj kući slaviti porodičnu slavu. U svakom slučaju, roditelji ne prestaju slaviti krsnu slavu, dok god su u snazi i mogućnosti, iako su je predali jednom ili više sinova. Slava se predavanjem ne iscrpljuje, to nije komad nameštaja, koji može da bude u samo jednoj kući, to je porodična svetkovina i dok god postoji porodica, pa i u najmanjem obliku, kao crkva u malom, treba da prosvalja svoju krsnu slavu.
Slava se prenosi sa oca na sina prve godine kada sin zasnuje svoju porodicu – tada sin dolazi kod oca na slavu. Tom prilikom, otac predaje u desnoj ruci četvrtinu slavskog kolača i čestitaju jedan drugom slavu. Sin nosi deo
Međutim, ako nema muških potomaka, nema razloga da
BONUS VIDEO:
Komentari (0)