Gostujući u Beogradskoj hronici, ona je istakla da roditeljske kapacitete procenjuje Centar za socijalni rad.

- Moram da kažem da je Centar za socijalni rad organ koji sprovodi hitne mere, ali odluku o samom roditeljskom pravu donosi sud - ističe Sandra Perić.

Dodaje da se deca najčešće oduzimaju zbog neadekvatnog vršenja roditeljskog prava, odnosno grubog zanemarivanja roditeljskog prava, zlostavljanja, nasilja nad decom i nekih drugih okolnosti kada roditelji privremeno ne mogu da obavljaju roditeljske dužnosti.

- Na žalost, postoji određen broj dece koja se izmeštaju iz zdravstvenih razloga, odnosno zbog teškog zdravstvenog stanja roditelji nisu u mogućnosti da brinu o deci - objašnjava Perićeva.

Naglašava da se u porodice ne vrati onoliko dece koliko bi bilo idealno da se vrati. Po porodičnom zakonu i Konvenciji o zaštiti prava deteta UN, koju je naša zemlja ratifikovala, svako dete ima pravo da živi sa svojim roditeljima i svojoj biološkoj porodici.

- Međutim često smo svesni toga da određena deca zaista ne mogu da se vrate u svoju bilošku porodicu - ističe direktorka Komore socijalne zaštite.

Dužnost svih građana da reaguju

Prema njenim rečima, Centar vrlo profesionalno i odgovorno procenjuje status deteta, njegove razvojne potrebe, obrazovne potrebe, snage porodice, roditeljske kapacitete, koliko je porodica integrisana u svoju sredinu, koliko ima podršku srodnika.

- Vrlo kompleksno i zahtevno pitanje i pred stručnjacima Centra za socijalni rad je velika odgovornost, a pogotovo često što su ova pitanja pod lupom javnosti - kaže direktorka Komore socijalne zaštite.

Dodaje da je dužnost svih nas kao građana da reagujemo ako vidimo da je neko dete zanemareno i zapušteno.

- Pogotovo ako dolazimo iz institucija koje imaju za cilj zaštitu dece, a to su obrazovne institucije, policija, zdravstvene institucije i sistem socijalne zaštite, odnosno centar za socijalni rad, svi pružaoci usluga i sve ustanove za smmeštaj korisnika - navodi Perićeva.

To znači da ne smemo da pretpostavljamo da će Centar za socijalni rad da zna za problem u svakoj porodici, nego ako vidimo u komšiluku da postoji problem da smo dužni da nekoga obavestimo.

- Sistem socijalne zaštite nije svemoguć. Mi imamo velike ingerencije, ali Centar ne može da ulazi u sve porodice, za koje ne postoji sumnja, za koje neko ne javi da se nešto dešava sa detetom. Upravo zbog toga jeste akcenat i na građanima u smislu suseda, kolega sa posla. Često takve slučajeve prijavljuju i srodnici koji utvrde da se nešto dešava u porodici i da im treba pomoć - objašnjava Perićeva.