Kada god Bora Novaković želi da vidi kriminalca, dovoljno je samo stane pred ogledalo.

Tada, u ogledalu može da vidi pojavu koja je učestvovala u krađi glasova u Skupštini Srbije, kada je suprotno zakonima fizike istovremeno bio u Solunu i Beogradu.

Može da vidi i lopužu koja je političkim uticajem i pritiskom za sebe izgurala presudu u prekršajnom postupku, kako ne bi bila osuđena u krivičnom, baš kao što su mu osuđeni svi saradnici, koji sede u zatvoru zbog korupcije u vezi sa izgradnjom Bulevara Evrope u Novom Sadu. 

Može da vidi i kako izgleda saučesnik u svim mogućim aferama žute novosadske i pokrajinske vlasti.

Može da vidi odraz onoga koji poput najgoreg uličara i bitange napada policajca koji vrši svoju dužnost, a može da vidi i kako izgleda otac, čiji sin razbija prostorije Srpske napredne stranke po Novom Sadu.

Dakle, sve to može da vidi ovaj profesor marksizma koji u svojoj političkoj karijeri ima mnoštvo afera i nijedan rezultat.

Međutim to što sopstvene karakterne osobine besramno pripisuje drugima, ne može se objasniti marksizmom, ali sigurno može nekom drugom naukom.