Tako su i sarajevski mediji sebi dali za pravo da traže od predsednika Srbije Aleksandra Vučića da krši zakon i Ustav svoje zemlje i isporučuje građane drugim zemljama bez ikakvih osnova.

No, sarajevski mediji potpuno ignorišu činjenicu da je Srbija tražila izručenje Naser Orića, osvedočenog zločinca, a tamošnje vlasti pozvale su se na zakone BiH i odbile to da učine.

Ipak, najveći utisak ne ostavljaju mediji u BiH koji su već naviknuti da rade po agendi u kojoj su Bošnjaci žrtve, već mediji iz Beograda.

Naime, u BiH, Hrvatskoj, Albaniji, tzv. Kosovu, nigde, ne postoje političke elite i mediji koji otvoreno rade protiv interesa sopstvene države i naroda kao što to u Srbiji otvoreno rade đilasovski mediji.

Nikada nijedan političar, niti novinar iz Sarajeva nije tražio odgovornost Nasera Orića. Na drugoj strani, u Srbiji se već decenijama formira red za služenje stranim interesima i pljuvanje po sopstvenoj zemlji i narodu i neskriveno delovanje protiv interesa naroda i države.

Tako su Đilaosvi mediji i njegovi politički partneri najglasniji u zahtevima da se Srbi isporučuju stranim državama, što su posle Petog oktobra vrlo uspešno radili, najglasniji u zahtevu da se događaji iz Srebrenice podvedu pod genocid i najglasniji u svakom delovanju u kojem se nameće kolektivna krivica i kazna za Srbiju i Srbe.

Samo u Beogradu deluju beskičmenjaci i moderne ustaše koji rade protiv interesa srpskog naroda.