Štaviše, ministar je morao da sluša Grlića Radmana kako „kuka“ zbog broda Jadran ali i da sramno govori o logoru

kao o zloglasnom, iako u tom logoru nije bilo niti jedne jedine žrtve, prenosi crnogorska "Borba".

„Mi smo imali, naravno, svoje argumente u traženju da se nakon više od 30 godina brod školski brod Jadran vrati u matičnu luku

. Brod se slučajno zatekao na remontu u Tivtu 15.10.1990. i on je tamo i ostao. Mi očekujemo taj povratak kao gest, kao simbol uvažavanja imovine koja je bila Hrvatska, ali naravno da tu ima s obzirom na raspad bivše države i drugih otvorenih pitanja, pitanje odštete logoraša, o tome smo razgovarali, pitanje isto tako imena bazena u , ne znamo zašto je došlo do promhene toga imena, po imenu zapovjednika zloglasnog logora Morinj, to nas svakako ne veseli u 2023. godini. I naravno pitanje granice na moru, mislimo da, evo iskazali smo i ministar je tu vrlo pozitivno i konstruktivno, naravno iskazao spremnost da to možemo zajednički snagama rešiti na ekspertskomm nivou, da nam ne treba treća strana“, istakao je Grlić Radman.

Ivanović je ovo sramno zanemario i prosto kazao da se slaže sa hrvatskim ministrom.

„Za neke smo konstatovali, odnosno ja sam konstatovao da su njegovi argumenti dobri, ali da su i naši argumenti dobri. U svakom slučaju, ono što zaokružuje priču o tim pitanjima jeste da mi želimo da ih rešavamo kao što sam ja istakao u izjavi, kao što je i ministar istakao u izjavi, da ih rešavamo kroz direktnu prijateljsku komunikaciju na bilateralnom nivou, koja naravno može biti i na političkom nivou, ali može biti i na nivou ekspertsko-tehničkom kroz komisije. Tako da mi zaista želimo da ostanemo posvećeni tome da s Republikom Hrvatskom razgovaramo i da pokušamo na obostrano zadovoljavajući način da dođemo do rešenja svih ovih pitanja koje smo i dotakli danas“, naveo je Ivanović.

Podsećanja radi, logor Morinj postao je aktuelan kada su smenjeni ministri vanjskih poslova i odbrane u Vladi

, Raško Konjević i Ranko Krivokapić postavili sramnu ploču koja ni dan danas nije uklonjena, a prema kojoj se zvanična Podgorica izvinjava Hrvatskoj zbog navodne velikosrpske agresije koja je počinena u ovom logoru. Međutim, u ovom logoru apsolutno niko nije ubijen, niti je faktički bilo ikakvih ratnih zločina. Svi zarobljenici su pušteni na slobodu, za razliku od logora Lora.

A što se Lore 3 tiče, prema podacima Crnogorskog Udruženja učesnika ratova, od 1990. godine u Vojno-istražnom zatvoru Lora ubijeno je 14 pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije, iz takozvane nikšićko-šavničke grupe koji su zarobljeni na hercegovačkom ratištu 1992. godine.

Županijsko državno tužilaštvo u Splitu pokrenulo je krajem 2011. godine istragu o ubistvu grupe zarobljenika, pripadnika tzv. nikšićko-šavničke grupe u zatvoru „Lora“, ali taj slučaj još uvek nije dobio epilog na sudu.

Zid ćutanja o dešavanjima u „

“ počeo je da se ruši zahvaljujući izveštajima specijalnih izaslanika UN, međunarodnog Crvenog krsta, kao i pisanih svedočenja bivšeg zatočenika zloglasnog logora Draga Bosnića, koji je saopštio priču o stradanjima zatočenih Crnogoraca. Nesrećne ljude Hrvatski vojnici su tukli do besvesti, nekima su grudi, vrat i stomak rezali oštrim sečivom.

S tim u vezi, postavlja se pitanje zašto ministar spoljnih poslova FIlip Ivanović nije stao u odbranu vlastitog naroda koji je na ovakav način ubijan u logoru, a prećutkuje znatno manje zločine u ratovima 90-ih.