Slavjanoserbsk se tada našao na prvoj liniji vatre, a linija razgraničenja prolazila je nadomak grada koji je kontrolisala milicija LNR, dok su granična područja držali Ukrajinci. S početkom rata, 24. februara, utvrđeni položaji ukrajinskih snaga odmah su napadnuti, a snage LNR su posle dvodnevnih borbi zauzele susednu Trojhizbenku.
U ovom mestu do rata 2014. živelo je oko 3.000 ljudi. Stariji meštanin ispričao nam je da je polovina populacije, uglavnom mladih, još tada otišla da radi u Rusku Federaciju. I ovde je glavni izvor osnovnih životnih namirnica humanitarna pomoć, koja stiže u vojnim kamionima sa oznakama samoproglašene LNR.
U masi starijih građana koji stoje u redu za humanitarnu pomoć zatekli smo i decu. Dečak Vanja (9) nije baš previše pričao za novine, ali nam je napomenuo da u školi ima solidne ocene.
Jedna od meštanki ispričala nam je da regularna ukrajinska vojska dok je bila tu i nije bila toliko loša. Prihvatali su, kažu, da razgovaraju sa njima na ruskom. Ipak, nije sve bilo „med i mleko“.
- Pripadnici Službe bezbednosti Ukrajine (SBU) i neonacističkih bataljona tukli su nas bez razloga, samo zato što govorimo ruski - ogorčeno se priseća ova žena.
Prilikom borbi oko Slavjanoserbska milicija LNR zaplenila je borbenu tehniku ukrajinske armije - nekoliko samohodnih haubica, modernizovani tenk T-64, PVO sistem kratkog dometa OSA, oklopna vozila BTR i BMD, teške kamione „kras“, mobilnu bolnicu britanske proizvodnje i blindirane džipove „kozak“.
BONUS VIDEO:
Komentari (1)