U to vreme se družio sa grupom devojaka, njih 10-12 koje su svraćale da slušaju muziku, gledaju filmove, igraju igrice.
"Ja iz te vile skoro da nisam ni izlazio, i dan-danas odem samo tri-četiri puta godišnje do grada", priča Mili, "volim svoj prostor i ne volim da menjam tu energiju."
Ispostavilo se da su ove devojke puno pričale o Miliju drugarici Nini koja je tada bila u Italiji, gde je studirala. U međuvremenu, muzičar je morao da se odseli i prešao je u mali studio od 15 kvadrata na Dorćolu.
"Tako su oni njoj pričali o meni kao o caru koji živi u vili na Dedinju, a ja u trenutku kad ću je upoznati boravim u raspalom studiju." Ipak, kad je Nina konačno došla sa jednom prijateljicom, Mili kaže da je "odmah znao da je to - to".
"Od momenta kada sam je video, znao sam da će mi biti žena jednog dana. Ona se već sutradan vraćala za Italiju na studije. Ovim drugaricama sam odmah rekao: "Dan kada Nina sleti, ja moram da znam." Šest meseci kasnije, ona se vraća za Novu godinu i doček 2004. provodimo zajedno. Rekao sam joj da sutra idemo na večeru i nakon toga smo otišli u jedan kafić gde sam voleo da idem. Tamo sam je pitao da li ima dečka, rekla je da ima. Odmah sam joj rekao: "Vidi, plan je ovakav: sutra ujutro ti njega nazovi i reci mu da od vas nema ništa, da nije to - to. Mi se čujemo oko podne, ja dolazim po tebe i ti i ja se više ne razdvajamo."
Komentari (1)