Nije joj bio potreban lekar da kaže da ima rak, to je već znala. Ali, nije mogla znati da je rak metastazirao i zahvatio kosti, pa da je u 4. fazi bolesti. Nakon tog šoka usledio je novi kada je pitala lekara koliko života joj je ostalo.
"
Taj trenutak koji joj je promenio život dogodio se pre tri godine kada je pozvala lekara i zakazala pregled. Doktor ju je odmah uputio u bolnicu gde joj je odrađen niz pregleda, među kojima su mamografija i biopsija.
" Zapravo mi nije bio potreban lekar da mi kaže da imam rak, to sam već znala ", dodala je i napomenula kako je oduvek posebno pazila na grudi jer u njenoj porodici već bilo tumora tog tipa.
Ali, nije mogla znati da je rak metastazirao i zahvatio kosti, pa da je u 4. fazi bolesti. Nakon tog šoka usledio je novi kada je pitala lekara koliko života joj je ostalo.
"Pre ove dijagnoze suprug i Aleks i ja samo silno želeli da dobijemo decu, pa smo se podvrgnuli medicinski potpomognutoj oplodnji. Pitala sam lekara koliko dugo ću živeti, to je bilo prvo pitanje, a drugo: 'Šta će se dogoditi s mojim embrionima?' - ispričala je.
Ispostavilo se da ne može nikad biti majka i to ju je jako pogodilo.
- Trebalo mi je zaista puno vremena da se pomirim s tim. Ceo život nam se okrenuo naglavačke. U jednom trenutku smo verovali da ćemo imati porodicu i voditi normalan život kakav svi imaju i odjednom vas bace u ovaj brod s gomilom drugih ljudi za koje niste ni znali da postoje", kaže ova mlada žena.
Morala je pronaći snage u sebi da nastavi sa životom.
- Čudno mi je da to izgovorim, ali
"Želim ljudima sa sličnim dijagnozama da pružim nadu, jer se s ovom bolešću može živeti, ja sam živi dokaz da može. Prošlo je tri godine, a statistike pokazuju da je prosečni životni vek obolelih između tri i pet godina, a ja sam još uvek ovde. Takođe,
Komentari (0)