Bela imela se ubraja među najlekovitije biljke sveta. Iako su njene bobice otrovne, listovi i grančice pravi su eliksir zdravlja. U onkologiji se koriste još od dvadesetih godina prošlog veka. Naime, dokazano je da je injekcije na bazi bele imele pa i čaj, pomažu u borbi protiv raka. Njih je zasad moguće pronaći samo u inostranstvu.
Klinička ispitivanja sprovedena u Evropi pokazala su da ekstrakt imele može pomoći dijabetičarima. Pošto
Pored tradicije ljubljenja ispod nje, imela je u „narodnoj medicini” poznata kao odličan lek za epilepsiju i rak, ali dobro deluje i protiv krvnog pritiska i arterioskleroze. Glog se smatra najboljim prirodnim lekom za kardiovaskularne probleme i sadrži sastojke koji regulišu krvni pritisak.
Bila je veoma cenjena od strane mnogih poznatih lekara i iscelitelja, među kojima su Hipokrat, Rudolf Štajner i Sebastijan Knajp. Od 1917. Rudolf Štajner je počeo da koristi imelu u lečenju raka. Imela se široko koristi u lečenju raka. Brojna istraživanja pokazuju da viskotoksini imele rastvaraju ćelijsku membranu tumorske ćelije i tako je uništavaju. Lektini sadržani u ovoj biljci imaju citostatsko dejstvo - zaustavljaju dalji rast tumorskih ćelija.
Pored toga, potvrđeno je da imela jača imuni sistem, ublažava bol i smanjuje neželjene efekte hemoterapije do 80 odsto. Stoga ovu biljku možemo toplo preporučiti kao pomoć u lečenju kancera.
Osnovni recept
Prah od osušenih i iseckanih biljaka ili listova uzima se dva puta dnevno, koliko stane na vrh noža. Uzima se sa vodom ili u obroku. Ako jednu kašičicu praha imele ostavite 3 sata u 2 dl tople vode, dobićete ekstrakt koji se pije u dva obroka, pola ujutru, a ostatak uveče pre spavanja.
Drugi način je da se šest kašičica imele stavi u 6 dl hladne vode i ostavi da odstoji 6 do 8 sati. Zatim se procedi. Pije se tokom dana bez šećera.
Napomena
U lečenju ne treba koristiti hrastovu imelu, jer je otrovna. Prepoznatljiva je po žutim bobicama.
Komentari (0)