Opisuje jedan ručak u Dizeldorfu 1974. gde je predsednik pokrajinske vlade, Hajnc Kun, nazdravio Titu i pitao ga šta bi bilo sa Jugoslavijom da je on emigrirao u Ameriku.
Tito, kako kaže Ivanji, tajno mu je šapnuo da ne može da pročita pripremljeni govor i da će morati da improvizuje. Tito je tada odgovorio da je 1912. godine bio probni vozač kod Dajmler-Benca i razmišljao o emigraciji u Ameriku, te da bi sada bio milioner tamo.
Ova anegdota prikazuje Tita kao lošeg govornika, ali veoma duhovitog i sposobnog za improvizaciju. Ivanji ističe da je Tito bio najbolji loši govornik i da je umeo da se snalazi u komunikaciji.
Pored toga, Ivanji deli i sećanje na jedan dan kada su igrali fudbalski meč između Nemačke i Jugoslavije, a Titu nije dozvoljeno da prisustvuje utakmici zbog bezbednosnih razloga. Umesto toga, primio je reprezentaciju na ručak. Ivanji opisuje kako je Tito, gledajući utakmicu na TV-u, komentarisao poraz Jugoslavije, a Jovanka mu odgovorila u šaljivom tonu.
Takođe, Ivanji deli anegdotu iz Titovog vinskog podruma sa posetom austrijskog predsednika Franza Jonasa, gde je Jovanka gestom ponudila Ivanju da jede, dok
Na kraju, Ivanji pominje da Tito, iako je ranije imao nemačke ovčare, prešao je na pudle kao kućne ljubimce, posebno belu mušku pudlu koju mu je poklonila grčka kraljica. Tito je, prema Ivanjiju, voleo te pse, a pudla je umrla u trenutku kada je Tito bio veoma bolestan, iako mu to nisu rekli na samrti.
Da biti prevodilac šefu države nije nimalo lak posao Ivanji je objasnio na primeru jednog Staljinovog prevodioca koji se našao u vrlo nezgodnoj situaciji.
"Staljinov prevodilac je na jednom sastanku koji su imali prvi čovek tadašnjeg SSSR i Čerčil, prevodio u oba pravca - i ono što je Staljin govorio i ono što je
Napominje da sa Titom on nije imao tih problema jer je Broz uglavnom sa nemačkim sagovornicima komunicirao bez prevodioca.
BONUS VIDEO
Komentari (0)