Pesmica „Ringe, ringe raja, doš'o čika Paja...” koju smo pevali kao deca, deluje bezbrižno, ali njen izvorni značaj je mnogo mračniji. Dok mnogi i danas pevaju ovu pesmu svojoj deci, istina koja se krije iza nje je daleko od naivne.

Pesmica „Ringe, ringe, raja” datira iz 17. veka u Londonu i prvobitno je predstavljala simbol kugu, smrtonosnu bolest koja je odnela mnoge živote. Iako se kod nas izvodi u izmenjenoj verziji, originalna pesmica je mnogo mračnija.

Na engleskom, reč „ring” znači prsten ili krug, dok „Ring of Roses” označava prve simptome kuge – crvenkaste krugove na koži. Izvorna verzija pesmice glasi:

„Ring-a-ring o' roses, A pocket full of posies, A-tishoo! A-tishoo! We all fall down.

Cows in the meadows Eating buttercups A-tishoo! A-tishoo! We all jump up.”

U prevodu:

„Napravi krug od ruža, Džepove napuni cvećem, A-pćiha! A-pćiha! Svi padamo.

Krave na livadi jedu ljutiće A-pćiha! A-pćiha! Svi skačemo!”

U engleskoj verziji nema pomena o čika Paji, jajima, mućku i čučanju. U stvari, pesmica opisuje bolest koja pogađa decu. Simboli u pesmici – prsten od ruža i kijačka reakcija – predstavljaju simptome kuge.

Značenje pesmice

Prva strofa pesmice govori o bolesti i smrti, dok druga opisuje lek i ozdravljenje: krave jedu lekovito bilje, a svi skaču.

U pesmici se pominju dva cveta: ruža, crvene boje, simbolizuje simptome kuge, dok je žuti cvet korišćen kao lek za različite zdravstvene probleme.

Pesmica se pevala tako što su deca formirala kolo oko jednog deteta, koje je postajalo „Ružica” ako je bilo najsporije. U kasnijim verzijama, to dete u sredini na kraju pesmice „zarazi” nekoga iz kola, pa tako menjaju mesta.

Pesmica „Ringe, raja” je imala brojne verzije i prepeve. U našoj verziji, dete u sredini postaje „mućak” i čučne na kraju pesmice.

Pesma starija od kuge

Koreni ove pesmice sežu još dalje od 17. veka. Smatra se da je prvobitno bila dečja igra oko ružinog drveta, koje je u paganskim verovanjima simbolizovalo život i svetlost.

Kijanje, koje se spominje u pesmi, nekada se verovalo da simbolizuje izlazak duše iz tela. Paganski narodi su verovali da jaka kijanja mogu da „izbace” dušu, što je dovelo do običaja stavljanja ruke na usta i nos prilikom kijanja. Kasnije je ovaj običaj postao metoda za sprečavanje širenja bolesti.

Od ovog verovanja potiče izraz „duša u nosu” – što označava ekstremnu iscrpljenost i blizinu smrti.