Život nekad iznenada postane težak, a razlog tome može biti sukob porodice zbog 

Box: novca

Ovo je priča koja govori o jednoj Suzani, majci koja je verovala da je prevladala sve životne izazove,a onda je njena ćerka jednog dana pokucala na vrata sa zahtevom koji je potresao temelje porodice.

"Mama, treba da prodaš kuću i useliš se kod nas.", rekla joj je ćerka i dodala: "Ionako će ta kuća jednog dana biti moja".

Suzana je decenijama gradila svoj dom, pažljivo i strpljivo, ciglu po ciglu. Bila je majka koja je uvek uskakala kad je trebalo – donosila kesu sa namirnicama, pokrivala poneki račun, u granicama koje svaka brižna majka smatra prirodnim.

Ali zet nije radio godinama. Svaki razgovor o poslu završavao bi se njegovim uobičajenim: 'Čekam nešto bolje'.

Dani su mu prolazili uz igrice, telefon i dostavu hrane, dok je ćerka radila dva posla da bi podmirila sve obaveze.

A onda je došla sa rečenicom koja je Suzanin svet na trenutak zaustavila.

Besana noć za zabrinutu majku

Pre nego što je Suzana uspela da odgovori, ćerka je dodala: "Tako bismo rešili sve naše probleme. Zašto da čekamo?"

Box: Image
 

Suzana je tiho, ali odlučno odgovorila: "Ne dolazi u obzir".

Reakcija ćerke bila je burna – nazvala je majku sebičnom i zalupila vrata. Te noći Suzana nije mogla da spava. Sedela je za kuhinjskim stolom, preispitujući svaku reč:

"Možda sam bila prestroga", "Možda sam mogla više da pomognem", "Možda sam sebična".

"Otišao je"

Ali ubrzo je u sebi čula razumniji glas – onaj koji zna da ljubav ne znači pristati na sve: prodajom kuće izgubila bi sigurnost. Novac bi nestao za nekoliko meseci, a zet nikada nije zadržao posao.

Pred zoru začulo se tiho kucanje. Na vratima je stajala ćerka, sa razmazanom šminkom i očima koje su govorile više od reči: "Mama… otišao je. Posvađali smo se zbog novca".

Više nije bila žena koja je vikala na majku, već dete koje traži zaklon od oluje. Tiho je izgovorila ono što Suzana mesecima pokušava da objasni:

"Sada razumem. Sve bi propalo da si prodala kuću. Oprosti mi. Nisam smela to da tražim".

Suzana je samo otvorila ruke. Reči nisu bile potrebne.

(Dnevno.hr)