Sa doc. dr sci. med. Dušanom Popovićem, internistom-gastroenterohepatologom Kliničko bolničkog centra „Dr Dragiša Mišović - Dedinje“ u Beogradu, razgovaramo o tome na koji način stres utiče na zdravlje našeg stomaka i kako se možemo izboriti sa svim tegobama koje nas muče.
Na samom početku važno je da znamo da se oboljenja organa za varenje mogu podeliti na organska i funkcionalna, ističe doc. dr Popović. U organska oboljenja spadaju različite vrste zapaljenja, tumori, autoimuna oboljenja, intolerancija na različite sastojke hrane i dr.
Kao što se iz samog naziva „funkcionalni” može zaključiti, ova oboljenja nastaju usled poremećaja u funkciji organa za varenje. Funkcionalna oboljenja organa za varenje obuhvataju širok spektar poremećaja kod kojih se često ni nakon detaljnog gastroenterološkog ispitivanja ne može utvrditi jasan uzrok. U grupu funkcionalnih oboljenja organa za varenje spada više poremećaja, a svakako su najvažniji i najučestaliji
Zbog čega dolazi do pojave sindroma nervoznog creva?
U prvim, detaljnijim radovima o sindromu iritabilnog debelog creva, koji datiraju iz 1933. godine, kao značajan faktor nastanka navode se psihički stres i anksioznost. Daljim istraživanjima sindroma nervoznog debelog creva utvrđeno je da i faktori kao što su poremećaj crevne flore, ishrana, poremećaji imunog odgovora, poremećaj lučenja određenih neurotransmitera i hormona, infekcije, nasleđe i mnogi drugi, doprinose negovom nastanku.
U kakvoj su vezi sindrom nervoznog creva i stres?
Organi za varenje imaju svoj nervni sistem tzv. enterički (crevni) nervni sistem, koji je značajno povezan sa centralnim nervnim sistemom (mozak). Zbog toga se svaki poremećaj na nivou centralnog nervnog sistema, uključujući i dugotrajni stres, odražava na
Kako da prepoznamo sindrom nervoznog creva? Koje tegobe ga prate?
Glavni simptomi su poremećaj crevnog pražnjenja (proliv ili zatvor) i bol u trbuhu. Veoma često se javljaju i tegobe koje su povezane sa
Lečenje sindroma nervoznog debelog creva obuhvata primenu određenih lekova, ali i redovnu, uravnoteženu ishranu, dovoljan unos tečnosti, eliminaciju svakodnevnog stresa (koliko je to moguće), redovnu fizičku aktivnost i dr. U postupku lečenja veoma korisne informacije se mogu dobiti i iz dnevnika ishrane i simptoma pacijenata. Lekovi koji će biti korišćeni zavise od tegoba koje pacijenti imaju.
Ukoliko se pacijenti žale na
Komentari (0)