Piše: E. Dragićević
Gotovo je neverovatno kakvim su sve malverzacijama i marifetlucima isisavana novčana sredstva Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ) u korist Fonda za unapređenje resursa građana iz Trstenika, privatne organizacije iza koje su stajali Miroslav Aleksić, sada jedan od lidera opozicije, i njegov tast Ljubiša Knežević.
Sve se, podsetimo, događalo u vreme bivše vlasti, između 2008. i 2012. godine, kada je na vrhuncu moći bila, između ostalih, i stranka G17 plus, čiji su Knežević i Aleksić bili istaknuti funkcioneri. A evo šta im je to omogućilo...
OPROBANA ŠEMA
Mnoge primere naveli smo u prethodnim nastavcima ovog serijala koji smo, s punim pravom, nazvali dosije „Trstenik“, a u ovom ćemo se pozabaviti načinom na koji je funkcionisala mreža Aleksić - Knežević. Za početak, u trsteničkoj filijali NSZ nije se niko pitao ništa osim velikog bosa Kneževića. Tako su, na primer, njegove saradnice Zorica Jović i Ljiljana Terzić više puta svedočile da, iako su bile na funkcijama posredovanja i savetovanja prilikom zapošljavanja, nisu učestvovale u selekciji, proveri i pozivanju nezaposlenih osoba koje bi bile angažovane na javnim radovima. Ne, sve je to sam radio, mimo propisa, naravno, Aleksićev tast Ljubiša. A onda, čudi li vas to, najveći broj radnika angažovan je preko fonda koji je Knežević malo pre toga napustio, ostavivši ćerku Mariju i zeta Miroslava Aleksića da u njemu vedre i oblače (u dogovoru s njim, naravno).
- Odgovore po zahtevima Nacionalne službe za zapošljavanje u Kruševcu sačinjavao je i dostavljao isključivo Ljubiša, koji je tada obavljao poslove rukovodioca službe u Trsteniku - ispričao je jedan od njegovih tadašnjih saradnika, i nastavio:
- Utvrđeno je, međutim, da spiskovi koje je on slao nisu uopšte u skladu s odlukama NSZ, odnosno da navedene osobe za koje je predloženo angažovanje preko Fonda za unapređenje resursa građana ne ispunjavaju uslove. Da budem precizan, maltene ništa nije bilo u skladu s obrazovnom kvalifikacijom koja je tražena. Preko toga je, međutim, prelaženo i svi su se ponašali kao da je sve u redu, a milioni dinara prebacivani su na račune sa kojih je, po ovlašćenju i deponovanom potpisu,
I podizao je, i te kako, pisali smo o tome u prethodna tri nastavka serijala. Sve pod paravanom isplate radnicima troškova prevoza, ali radnici, ili bar najveći deo njih, taj novac nikad nisu videli. Radilo se, podsetimo, o iznosima od 2.000 i nešto dinara mesečno po radniku. Gde su te pare završile, možemo pretpostaviti...
JASAN PRIMER
A što se tiče ovlašćenja na osnovu kojih je podizan novac, uzmimo na primer 2008. godinu. Tada je, kako svedoče saradnici Aleksića i Kneževića iz tog vremena, Fond za unapređenje građana imao račun u Kredi agrikol banci. Ovlašćenje da sa njega podižu novac imali su Miroslav Aleksić (u to vreme generalni sekretar fonda) i izvesna Milena Žunjanin iz Trstenika. Milena je, međutim, u više navrata potvrdila da, iako je imala deponovan potpis, nikada nije raspolagala ni jednim jedinim dinarom s računa. A pare su podizane, uglavnom na ime fiktivnih isplata. Ko ih je podizao, zaključite sami...
NASTAVIĆE SE...
BONUS VIDEO:
Komentari (49)