Ljubomir Ninković preminuo je 6. januara u 76. godini života, a danas je ispraćen na večni počinak u prisustvu porodice i prijatelja.

Među okupljenima na groblju su bili muzičar Dejan Cukić, pevačica Bilja Krstić, glumci Irfan Mensur i Dragan Petrović Pele, ali i mnogi drugi.

Ljubin brat, Boda Ninković, održao je emotivan govor, a suze nije mogao da zaustavi. 

 

- Stigao je na drugu obalu. Taj njegov prelazak od početka je bio onako, prilično nemiran, ponekad turbulentan iz jednog jedinog razloga, što nije bio vičan u sigurnoj vožnji upravljanja. Zbunjivala su ga mnogobrojna nametnuta pravila, njemu nelogično, pa zato i neprihvatljiva, ali za razliku od te zbunjene svetovne strane je njegov prebogati duhom sadržaj. Objava o tvojoj smrti je zaista izazvala veliku pažnju, što je razumljivo, ali i jedna greška se tu potkrala, meni nerazumljiva. Većina objava je glasila upokojio se Ljubomir Ninković, kompozitor, brat našeg poznatog... i tako dalje. Sa velikom radošću ću uvek isticati da sam ja tvoj brat. Sad znam da si verovatno nestrpljiv da kreneš u tvoj svet, čaroban i lep, tamo negde iza duge, pa, kreni - rekao je koz suze Boda Ninković.

Opelo je održano u 11.15 časova, a držao ga je nekada omiljeni glumac Rastko Lupulović, koji se zamonašio i postao Episkop novobrdski Ilarion. a potom je u 11.45h održana sahrana na Novom bežanijskom groblju  uz zvuke pesme "Vreme".

 

Dečani kao dom

 U nedavnoj ispovesti pred TV kamerama, Ilarion govorio je o tome kako je i zbog čega odlučio da se zamonaši, ali i kako su na to reagovali roditelji, kolege i prijatelji.

- Moj kolega sa klase Nenad Jezdić me je 1992. posle prve završene godine glume poveo u manastir Dečani. Tamo smo bili u jednoj kratkoj poseti i mogu da kažem da se meni život tada promenio. Nekako sam tu promenu čak fizički nekako doživeo. Teško mi je da to sada objasnim a možda i ne priliči da se sve objašnjava i analizira. Znao sam da je to za mene neki novi početak. Osetio sam jednu lepotu, punoću, mir, kao da sam znao po prvi put postojano ko sam i šta treba da radim. Nastavio sam da se bavim glumom i da studiram još četiri godine ali sam se trudio da u Dečane odlazim što sam češće mogao. I u Dečanima sam osetio što bih mogao da nazovem toplinom roditeljskog doma. To što je novo mlado bratstvo koje je došlo iz Crne reke na čelu sa tadašnjim igumanom Teodosijem a sadašnjim episkopom Raško-prizrenskim i jeromonahom Savom, tada, a sada igumanom Dečana, je meni zaista otvorilo vrata novoga života - rekao je episkop Ilarion za TV Hram.

BONUS VIDEO: