Jedna od uhodanih šema bila je preko nevladine organizacije njegovog tasta, Fonda za strateško unapređenje resursa građana, a koju je Aleksić vodio od trenutka kada mu je tas Ljubiša Knežević imenovan na mesto rukovodioca Nacionalne službe za zapošljavanje u Trsteniku.

U periodu bivše vlasti i najveće moći njihove tadašnje stranke G17+, od 2008. do 2012. godine, Aleksić i njegov tast su u džepove strpali 55 miliona dinara sklapajući ugovore o angažovanju radnika između Nacionalne službe za zapošljavanje i njihovog privatnog porodičnog Fonda.

Kasnije je ovaj novac izvlačen kroz razne fiktivne troškove, kao što su troškovi za prevoz radnika, a koji nikad nisu isplaćivani radnicima i obuke zaposlenima koje nikad nisu održane. Sav ovaj novac završavao je u rukama Mikija Aleksića i Ljubiše Kneževića koji su ga trošili na svoje privatne prohteve. Ma koliko se trudio, Miroslav Aleksić nikad neće moći da sakrije istinu o svojim malverzacijama i činjenicu da je sa tastom otimao pare od radnika. Džaba mu sav trud da se danas predstavi kao poštenjačina jer njegova dela o njemu najbolje govore.